Kad Noćni Šetač krene u šetnju…
Lijeva mu noga onako drčno…
Malo nevaspitano…
U potpunosti samovoljno…
Bez kontrole ili precizne naredbe…
Tek zato što hoće…
A nikad zato što mora…
Čak i ne obraćajući pažnju na desnu nogu…
I ne razmišljajući da li Travnički trotoari noćas kriju zamku…
Već onako tinejdžerski svojeglavo…
I samozatajno…
Bez obzira Istoku ili Zapadu se okrenula…
I da li imala razlog ili ne…
Tek samouvjerena da zna kuda hoće…
Jednostavno prva krene…
I desnu povuče za sobom…
Pa onda obe zajedno odvedu Šetača…
Ondje gdje još nikad nije bio…
Iako već dugo…
Šetač misli da je na sva mjesta gdje vode Travnički trotoari već otišao…
A nije…
svi gradovi sto imaju dusu imaju kutke koji se uvijek otkrivaju i skrivaju
najbolje je krenuti za korakom
zalud se protiviti
bilo desnim ili lijevim
pozdravljam te Setacu 🙂
otkrivanja novih trotoara
uvijek ima bar neko mjesto sto nisi otiso 😉
lijepo je otkriti nova mjesta …pa i u vec prosetanim stazama
Pozdrav za vas Prijatelji…