To što želim nije ono što trebam…

Kako mi je nešto sve drugačije…
Šetam Travničkim trotoarima…
A lijeva noga…
Onako na zdravo…
Bez vidljivog razloga…
Bez razumne logike…
Bez nasušne potrebe…
Ili objašnjivog fenomena…
Kao hipnotisana…
Ili nevidljivim koncima od pozorišnih lutaka usmjerena…
Kao damarima potjerana…
Samo prema zapadu hoće…
Stara je istina…
Još od prvih odlazaka…
I od prvih povrataka…
Nekih davnih Šetača…
Da je uvijek povratak ljepši od odlaska…
I da nijedan povratak nije lijep…
Kao povratak u Travnik…
A lijeva Šetačeva noga noćas…
Uprkos starim istinama…
I htijenju Noćnog Šetača za povratkom nazad…
Nazad istočno…
Samo zapadno hoće…
A kad lijeva noga zapadno ide…
Odlaskom se slaže i potvrđuje…
….
I džaba mi sva Šetačeva volja…
Džaba mi ljepota povratka kroz istoriju dokazana…
Džaba mi šta ja hoću…
Džaba mi i to što se Noćnim Šetačstvom ponosim…
I što mi tragovi kuckaju Travničkim trotoarima u potrazi za mirnom lukom…
U kojoj damari spavaju…
Džaba mi što znam gdje bih želio…
Kad to što želim…
Nije ono što trebam…

Nije kuća mirna luka moja…
Nije Travnik svakodnevica mojih misli…
Nije ništa ono što jeste…
Kad Zelenooka nije kući…
I evo upravo ne znam…
I nisam siguran da li mogu saznati…
Da li lijeva Šetačeva noga sama traži odlazak zapadno…
Ili je Šetač…
Krijući od sebe samog…
Zelenookoj usmjerava…

travnickinocnisetac

3 komentara

Komentariši