beats by dre cheap

JEDNA NOĆ KOJA NIJE POSVEĆENA MOJIM DRAGIM PRIJATELJIMA...

Subota je..

Nisam Vam rekao znam...

U ovom mom povratku javljacu se subotom...

Nešto mi subote najmanje dani...

Kad neprijatelji spavaju...

A treba da me čuju...

...

Prijatelji...

Noćas pišem riječi koje nisu za vas...

Za njih su...

...

Pa tako...

Onima koji jadno misle da je život Noćnog Šetača skup razbacanih lego kockica...

A da je baš njihova životna misija da ih preslože po njihovim a ne mojim željama...

Onima tužnim i jadnim kojima je uvreda drugome način života...

Nesvjesni da uvredu u sebi prema sebi nose...

Onima koji bi zanemarujući svoju porodicu htjeli...

Da malo u mojoj porodici mrdaju temelje...

A da tako mali i patetični...

Ni ne znaju od čega su moji temelji sazdani...

Onima koji moje tri tačke iz tuge nad svojim životom...

Neuspješno žele promiješati i prerasporediti u moje tuge...

A ne znaju tako površni u životu...

Da su meni i tuge i radosti moja snaga...

Onima koji misle da su veliki političari...

A ustvari su male pogani koje ni sebe ne mogu voljeti...

Kad se ozbiljno pogledaju u ogledalo...

Ako smiju...

Onima koji kao veliki vjernici teturavo hodaju...

A opoganjuju svugdje gdje stanu...

Jer ne znaju da nije korak taj koji pogani...

Već jezik...

Pa takvim poganim jezikom...

Dokazujući meni da nisam dobar njihov...

Dokažu sebi kakvi su...

A hvala Bogu pa nisam takav njihov...

Onima koji misle da su veliki ljubavnici u svom selu...

A ustvari su male duše...

Ostavljene u ponoru od svojih najbližih...

Koji bi od mojih bitnih...

Svjetlost u očima da ukradu...

I sebi je postave...

Onima koji su nekada pričali okolo sa ponosom...

Kako me lično poznaju...

A sada mi se neuspješno skrivečki...

Vrte iza leđa pokušavajući klipove u moje noge podmetnuti...

Dok skrivaju poglede od mojih očiju u mimohodu...

A skriveni iza maski pokušavaju moju porodicu okrenuti od mene...

Onima koji iz svoje obijesti...

Na meni hoće obijest da provode...

Pa me mrze kada se odbiju neprihvaćeni...

Onima koji me nikad nisu upoznali...

Niti su nijednu ovcu sa mnom pričuvali...

Ali svoje praznine žele da popune nesuvislim uputama kako i šta to ja trebam po njihovom...

A ne po svom...

Jer moje njima ništa ne valja...

A kad vam ne valja...

Što onda toliko potajno želite da budete kao ja...

Onima koji žele od moje svjetlosti...

Da samo gorki dio mi ostave ...

I koji iz svoje budaleštine tuđe živote uništavaju...

A čak nisu mentalno sposobni ni da shvate da uništavaju...

Pa se i takvi mene dokače...

Neuspješno...

Pa onda me opet mrze...

Jer su neuspješni u svom ništavilu...

Onima koji me ne znaju...

A hoće da me znaju...

Bez da su pitali...

Ili neku knjigu pročitali...

Pa kad umisle da me znaju...

Onda sami sebe uvjere da to što misle da znaju hoće sami i da poprave...

A nit im je znanje nit popravka bliski...

Nit im je bitnost ikakva...

Onima koji nemaju svoj život...

Pa im dodje iznenada...

Da nemanje svog života zamijene...

Za učešće u mom...

Pa bi da me izbace na ulicu...

I stanu na moje mjesto...

A ne znaju jadni i tužni...

Da su i Travničke ulice moj dom...

I da su nejaki stajati na mom mjestu...

Onima koji iz nemoći da shvate sebe...

Pa obijesno tražeći krivicu u drugima...

Bez ikakvih razloga moju sreću shvate kao svoju nesreću ...

I misle da mogu da mi zagade korake...

A kako da to smisle ne znaju...

Onima koji imaju neobjašnjivu želju...

Da me nekome radi nečega objasne...

Kako oni vide...

A izmišljajući o meni to šta se uvjeruju da oni vide...

Svi oni nemaštoviti...

Svoje nevjere meni pripisuju...

Nadajući se da će neko povjerovati...

Pa onda na silu traže takve iste sebi...

...

...

...

Svima vama...

I još ponekima...

Sad sam vas spomenuo...

I previše vam bitnosti dao...

Noćni Šetač je uvijek osim noćas...

O Ljubavi...

O Prijateljstvu...

O Poštovanju govorio...

I opet će...

A vi previše mali da biste razumjeli sebe...

Nikad nećete moći razumjeti mene...

Niti osjetiti damare onako kako ih ja osjetim u Noćnim Šetnjama...

Niti mi naškoditi svojim patetičnim izljevima mizerluka...

I znam da ćete uvijek željeti imati Porodicu i Prijatelje kao ja...

I željeti razumjeti smisao koji tri tačke nose...

A želje se ne ostvaruju ako nisi iskren i dobar...

I ako se ne trudiš svaki dan da prema drugima budeš ono što bi želio da drugi budu tebi...

...

Al kako bi vi jadni...

Zatvoreni u svoje male krugove...

Ćoravi pored očiju jer ni svojim očima ne vjerujete...

I zamišljeni o svojim nepostojećim veličinama...

U koje jedino vi sami sebe uvjeravate...

Uopšte mogli to znati...

...

...

...

Travnički Noćni Šetač
http://travnik.blogger.ba
17/10/2015 23:58