08. IN MEMORIAM

Travnički Noćni Šetač je ovih dana tužan…
Otišao je neko meni vrlo drag i važan…
Zauvijek…

Postale su preduge ove Travničke noći…
Čak i za Travničkog Noćnog Šetača…
Previše sam budan…

Suze se u mraku slabo vide…
Ona me gleda i čeka…
A ja mislim na Njega…
Otišao je zauvijek a ja znam da je u tom Trenutku bio miran…
Ponosan sam na Njega…
Pričali smo tu noć, ja sam otišao, a On … sve je sam sa sobom riješio i legao miran i spokojan…

I otišao…

travnickinocnisetac

7 komentara

  1. Dobri ljudi ne umiru nego odlaze da se odmaraju od zivotnih bura ispraceni od istih takvih sa zalom i suzama koje svjedoce o vrijednosti duse koja nikada ne umire nego se vraca svome tvorcu…

    Hvala na prijateljstvu i obecavam da ces ti biti moj prvi prijatelj na mojoj blog stranici, cim nadjem vremena da se pozabavim blogom i ustanovim kako se koristi blog.. Do tada te pozdravljam i iako te ne poznajem iskreno se suosjecam sa tvojom tugom jer je tuga sastavni dio svakog zivog stvora pa ni mene nije mimoisla…

Komentariši