02. K R I V I C A

KRIVICA

nije Ona ništa bila kriva
već je mene
pasja uhvatila
pa Savršenu osudih na nedostatak mene
i sebe na još jednu samoću
a nema veze sa Njom
to se ja ne mogu gledati
i trpjeti
izgori u meni da idem
da trazim
što ne nadjoh do noćas
pa mi i Ona kriva što nema
a nije kriva
ne zna ni šta mi je
ne vjeruje da mogu otići dok je gledam
a ja gledam i kroz Nju
i kroz zidove
i preko horizonta gdje još jedan horizont ima
i valjda još jedan
pa mi malo ovo noćas što mi daje
kao da mi ne daje sve što zna
i što hoće dati a ne zna
nikada joj oči nisu bile tako krupne
kao noćas
a tako male
kao meni u odlasku dok znam da nije kriva a neću da znam
to je mene pasja uhvatila
pa ne pušta dok pravim rane jedinoj prepreci
do samoće
i Jedinoj
koja noćas zna za mene
i mari
nevaljala mi posla znam
nije Ona ništa kriva noćas
al’ pasja ne popušta dok ja preko hljeba pogaću zamišljam
i odjednom ne znam koliko je noćas boli prostrto ispod naših nogu
gluh od pogleda uprtog u daljinu
zamišljen u namjeri da idem
nema tog zida da ga glavom neću razbiti
i zagonetke nerješive za moje visine
samo joj ne znam reći da
nije Ona ništa kriva nocas

Travnički pjesnik

travnickinocnisetac