06. CHRISTINE …

Noćas sam u istom fazonu kao Christine iz jednog od prvih filmova Johna Carpentera…

Svi koji smo gledali taj film shvatili smo da je to jedan od rijetko lijepih ljubavnih filmova, iako je autor pokušao napraviti nekakav naučno fantastični horor ili nešto tome slično…

Ali ljepota ljubavi se javi i kad je ne očekuješ…

I kad u ljubav ne vjeruješ i kad si ubijeđen da te zaobilazi u velikim krugovima odjednom bez razloga nisi više ljut…
Niti Deprimiran…
Ni Očajan…
Ni Glup…
Ni Težak…
A ne znaš zašto je to…
Dok ne shvatiš i poletiš…
..
I onda znaš da je voliš…

A ja svoju dragu volim isto kao što je u tom filmu Christina voljela Arnija…

travnickinocnisetac

3 komentara

  1. Bas se pitam ko to mojim Travnikom seta nocu? Nisi Onaj Knjizevnik, njegov stil i suvise dobro poznajem…No nebitno; malo sam pregledala ove stranice i srce mi je zaigralo (kako to vec biva kada nostalgija odigra svoje) kada sam vidjela – Travnik… 🙂

    I jos nesto, u skladu s temom: “…al u ljubav vjere nemam…” 🙂

    Cuvaj Travnik nocu od budnih.

  2. Odgovor ko sam je lako pronaći. Ali pitanje ko mene pita ko sam je puno teže za odgovoriti.
    Moja Generacija? Pogledaj prvi post i znaćeš sve o godinama.
    Poznajemo se? Naravno da me znaš. I ja tebe znam. U Travniku se sve zna.Možeš me vidjeti naveče na ulicama sa porodicom. Samo gledaj i znaćeš ko sam.

    A ne brini za naš grad , čuvam ga svaku noć. I nisam sam u tome. Koliko vidim i ti si tu. Samo u Dobrih srce može zaigrati.

Komentariši