28. STRAH OD SLIJETANJA…

Sinoć je bilo…
Noćna šetnja je sinoć imala neke svoje čudne zaplete…
Dvije žene…
Nijednu tugu…
Odjek prijateljevog ” Vidjećemo se…”
Pustošenje svemira je došlo do naše planete…
Voljena spava…
Prijatelj odlazi…
A druge žene nisu tu radi mene…
Usamljeni prolaznik čudno gleda u tu radoznalu skupinu….
“Dobro veče ” reče policajac valjda u plavom…
“Dokle vi…”
“Tamo…” rekoh..
Noćni dijalog…. nikad nije dobar…
Jutro je pametnije jer su nas tako vaspitali…
Ne mogoh mu reći da mi je mjesec Brat…
Ne mogoh mu opisati količinu usamljenosti dok Zelenooka spava…
Ne rekoh mu da mi ode prijatelj…
U bolje ode, ali ode… Njemu je bolje a meni usamljeno…
Zelenooka spava….
A ja vidim njene snove…
Divlje konje u bijegu prerijom…
Zalazak sunca….
Oblak bijele pustinjske prašine…
Negdje u blizini automatska sekretarica je ponavljala dosadnu poruku…
Pomislih na kafu…
I tople krofne…
A policajac se vraćao sa dužnosti…
Pogleda me , i rukom dotače kapu…
Zar to više ni sumnjiv nisam…
Pomislih na sutra i prekide se nit…
Prijatelj je otišao…a ja šetam uporno istim ulicama….
A nikad one nisu uistinu iste…
Zelenooka spava noćas…
Spava dok ja pregledam njene snove…
I slušam odjek nečega…

travnickinocnisetac

3 komentara

Komentariši