13. F O T O G R A F I J E

Noćas nam bili prijatelji u gostima…
I odjednom, bez ikavog razloga kaže prijatelj: ” Daj nam da gledamo slike “…
Odem ja u sobu i izvadim iz najmračnijeg ugla ormara kartonsku kutiju sa fotografijama koje nikad iz nekakvih malih razloga nisu složene u porodični album…
Evo tek sada su otišli…
Ispostavilo se da svaka slika ima svoj neki intimni naziv po kojem se ja sjećam gdje i kako je nastala…

Stara i na čoškovima poderana slika Moj prvi kontakt sa loptom…
Vojnička slika u cvijeću iz Požege ‘87…
Sa rajom pored Nijagarinih vodopada u Kanadi…
Lokalna radna akcija u podrumu srednje škole…
Ekskurzija na Ohridskom jezeru osamdesetih…
Moje prvo biciklo…
Sa Deda Mrazom ‘73…
Stara porodična slika iz ‘74 ( stari je tako mlad )…
Pored Ford Caprija na željezničkoj stanici u Dortmundu ‘75…
Sa djevojkom u crvenoj haljini na maturskoj večeri…
Jarani,gitara i ja u Tučepima ‘88…
Ekipa za remi u studentskoj sobi na Bjelavama…
Rođendan kod … ( zaboravio sam ime )…
Ja i Yugo 55 negdje pored puta oko Viteza…
Maturska slika iz izloga ( sa jež frizurom )…
Duće kod Omiša 2002 ( sa porodicom )…

i tako dalje…
..
Zato su te slike u kutiji…
Jer da ih svaku noć gledam i ponovo proživljavam sve te lijepe trenutke života…
Ne znam koliko dugo bi mi ostali tako dragi…
Ili bi postali tek obični nevažni detalji…

travnickinocnisetac

8 komentara

  1. Bile u albumi, kutiji, na zidu… isto je. Jer uspomene koje nosiš su u tebi. Slike su podsjetnici… Isto kao miris… recimo uvijek će te miris parfema, kolača… podjetiti na nešto iz prošlosti. Ali da ih svako veče gledaš, ne bi imao mjesta za stvaranje novih uspomena. Svaki dan je nova uspomena.

  2. Tu sam prijatelju i ovaj tvoj tekst o slikama u meni je probudio tugu za minulim vremenima, jer slike nas malih ljudi su gotovo identicne a i ovaj tvoj tekst je ponovo ustalasao tugu jer me po ko zna koji put podsjetio na moje najdraze…, na moje drage prijatelje koji su tako daleko i tako mi mnogo nedostaju… Uspomena na njih je jedna od svijetlih tacaka u brlogu u kome zivim…
    Jedna molba za tebe posto ja i nisam bas mnogo vjest u baratanju sa blogom… Napisi mi kako da te uvrstim na moj blog kao prijatelja kao sto si ti to ucinio za mene a ja cu ti u znah zahvalnosti napisati jedan tekst na mom blogu koji ce te bar malo razveseliti i na trenutak odvesti iz tugovanja za dragim bicem koje je otislo od tebe…
    Citas li Mesu Selimovica???

Komentariši