11. C I R K U S…

Oduvijek sam volio cirkus…
Iako baš nisam imao prilike u svom gradu da ga često gledam…
Ali su me uzbunjivali dolasci kolone starih italijanskih kamiona i njihov smještaj na igralište pokraj gimnazije…
I sjećam se da sam se uvijek pitao gdje su klovnovi i krotitelj lavova…
I ona mala balerina što jednom nogom hoda po žici a drugu nesigurno ali bez greške drži u zraku…
Njih nigdje nije bilo , a šator su podizali neki ozbiljni ljudi, neki radnici koji nisu izgledali baš kao za cirkusa…
I nikad nisam uspio vidjeti kada klovnovi dođu u naš grad…
A onda naveče , kad dobijem šećernu vunu, i čvrsto čuvam svoju kartu radi gužve na ulazu, oni se odjednom pojave…
I onaj čovjek na ulazu , u srebrnom generalskom odijelu i visokim šeširom nekako mi isto izgleda kao onaj radnik što je velikim čekićem zabijao klinove koji drže šatru…
A hrabri krotitelj lavova mora da ima brata blizanca, onog što po gradu lijepi plakate i govori čudnim jezikom preko razglasa na starom šarenom Fiatovom kombiju : ” Predstave od 16,18 i 20 sati. Circo Embell Riva u vasem gradu … “

Nikad nikoga nisam pitao zašto je to tako…

Zašto veseli klovnovi moraju istovarati daske iz starog kamiona…
Zašto brkati portir u generalskom odijelu svaki put udara onim velikim čekićem…
Zašto su ti ljudi sad obični a onda odjednom drugačiji, toliko drugačiji da u tim momentima poželim da budem neki novi klovn…
Ili mađioničar sa štapom koji se pred mojim očima pretvori u buket cviječa…

A onda jedne godine sam odrastao…
I shvatio da cirkus, možda bolje nego bilo ko drugi objašnjava život…
Da smo svi mi u jednom velikom cirkusu i trudimo se da nas drugi vide samo pod svjetlima reflektora, a nikada kako istovaramo daske ili udaramo velikim čekićem…

I ja od tada (već dugo) znam da sam u tom cirkusu od života postao mađioničar…
Od štapa pravim cvijeće a od novinskog papira bijelog goluba…

Zato vas molim dođite na predstavu, ali ne previše rano… Nemojte me gledati dok postavljam drvene klupe sa kojih ćete pljeskati…
Pustite da me svjetla arene obasjaju obučenog u crni frak sa polucilindrom i onda ushićeni onim što vidite recite sami sebi : ” Hoću i ja tako… “.

Ja ću vam biti duboko zahvalan. I smatraću vas prijateljem…

A zbog toga zaista vrijedi živjeti…

travnickinocnisetac

6 komentara

  1. I ja…! 😉
    Travnicki, da se javim, nemoj vise da brines…:)

    Cirkus je rijec sa mnostvom znacenja. “Odlazi cirkus iz naseg malog grada…”… Ne vjerujem da je Balas bas literalno mislio, zar ne…
    Ja sam u cirkusu postala ona djevojka na zici…Balansiram uvijek negdje izmedju, cuvam ravnotezu kad se zaljulja moje ili tudje uze… Sama sam birala, to mi je nekako zenstvena uloga…

Komentariši