Sinoć je bila noć za nešto drugo…
Gledali smo filmove Čarlija Čaplina…
Zelenooka se smijala grlenim smijehom, istim onim kao i u februaru ‘95…
Pravili smo kokice i palačinke sa džemom od jagoda…
Nakon svega krenuli smo zajedno u noć…
U toj šetnji Noćnog Šetača je cijelu noć pratila njegova Noćna Čuvarica Lijepih Snova…
Noć se uporno nije dala…trajala je dugo…
A naša šetnja je dodirivala granice poznatog…
Osluškivali smo vrisak pahuljica u padu…
Naše noge su u snijegu ostavljale samo dva traga..
Veći…
I manji…
Noćna tišina je punila naše cipele voljom za šetanjem…
Držao sam njenu ruku…. bila je topla bez obzira na činjenicu da je 18.decembar…
Držali smo širom otvorene oči gledajući u noćni povjetarac…
Magla nas je opkoljavala kao neuspješni vojskovođa….
Uporno smo joj bježali…
Nismo slušali žubor Plave Vode… suviše glasne su nam misli bile…
A na ulične svjetiljke nijedan noćni leptir sinoć doletio nije…
Osim nas dvoje…
Mjesec nije želio da ovaj put bude svjedok kad sam je poljubio…
Kao davne ‘95…
I opet je kao i tada rekla :”Hoću…”…
Meni nije teško biti sretan…
Postoje dvije stvari za moju sreću…
Zelenooka…. i Noć…
A u ovoj noći Zelenooka je bila moja Noćna Čuvarica Lijepih Snova…
Minus i plus…
Crno i bijelo…
Vjernik i Nevjernik…
Jedni postoje samo zato što i drugi postoje…
Ja postojim zato što Zelenooka postoji…
I što je u noći uz mene…
Jer niko ne zna koliko duge bi bile moje noćne šetnje…
I kuda bih ja svoju lađu odveo…
Da sidra nemam …
I mirnu luku…
Malo je spavala… nije navikla kao ja…
A Ždrepčeva krv je potekla njenim venama u rano jutro…
…
I dobio sam njen sneni osmijeh dok je progledala…
Mislila je da je sve to bio san…
3 komentara
Komentariši
Morate biti prijavljeni da biste objavili komentar.
rasplakala sam se….prelijepo….. mozda nebi da ne znam taj osjecaj……hvala na predivnom postu
Ako poznaješ osjećaj onda znaš da je to nemoguće opistai…treba doživjeti…
veceras sam razocarana,a poslije ovog posta,postala sam i tuzna…