Travnički Noćni Šetač

Ponovo u akciji... ovaj put trideset godina kasnije...

30.09.2005.

NEGDJE SU MI OSTALE EMOCIJE...

Negdje su mi noćas...
Ispod Starog Grada...
Ili na stadionu u Piroti...
Ili u parku u gradu...
Ili između "parnjača" ...
Ili na mostu kod Gimnazije...
Ili pored hotela...
Ili na Plavoj Vodi...
Ili na Bašbunaru...
Ili na Žitarnici...
Ili pored Lašve kod "Borca" ...
Ili kod pozorišta...
Ili kod Medrese...
Ili na Babanovcu...
Ili kod rodne kuće Ive Andrića...
Ili na klupi gdje smo jednom sjedili...
Ostale emocije...
Pa nemam o čemu pisati noćas...

29.09.2005.

NOĆAS JA NE TREBAM NA TRAVNIČKIM TROTOARIMA TRAGOVE OSTAVLJATI...

Mirisala je noćas jedna avlija u Travniku...
Na kadulju...
I na sepet suhih šljiva...
I na ciku male djece što se trkaju jašući štapove i galameći "Hija...hija" ...
A ja sam imao namjeru da šetam tom mahalom...
Izašla je nena pred kućni prag i mljela kafu...
Dok sam kroz odgrnute zavjese kuhinjskog prozora vidio mladu kako lomi pogaču spremajući večeru...
Nešto dalje...
Na kraju mahale...
Dole prema Šarenoj Džamiji...
Bilo je još Šetača...
...
Mjesec moj brat me potraži...
I pronađe ...
A ja mu rekoh...
Noćas ja ne trebam na Travničkim trotoarima tragove ostavljati...
Noćas imaju neki drugi dobri ljudi koji će čuvati moj grad...
A i ti s njima...

28.09.2005.

NORMALNO ...

Nema više rupa na cesti pored Lašve...
Osim jedne...
Tamo iza "Zvijezda"...
Treba se noćas Šetačeva desna noga navići na ravan put...
Sreća pa još uvijek nisu postavili srušenu ogradu...
Gore kod mostića gdje više stotina djece prelazi preko Lašve u školu...
Pa se ipak Noćni Šetač mora pripaziti...
Da u vodu do koljena ne upadne...
...
...
...
A nije joj bilo skroz po volji...
[i]"Nevalja ti nick...
Neće ti se niko javiti..."[/i]
Sada već davno prije danas...
Tek smo instalirali MiRc...
I nakon nekoliko pokušaja dospjeli smo na jedan od chat kanala...
Normalno...
Za nick izaberem " bračni par " ...
I čekam...
Vjerovatno sam mogao do Sudnjeg dana čekati...
Niko ni da pokuša pozvati na razgovor...
Desetak minuta usahle nade...
"Skloni se..."... odjednom skoči...
Sjede na stolicu...
Isključi MiRc...
Ponovo uključi...
Upisa nick "Zelenooka..."...
I nakon nevjerovatno kratkih četiri sekunde dobila je prvi poziv...
Najljepše u svemu je bilo to...
Nije uopšte lagala...
Zaista je Zelenooka...

27.09.2005.

JA NE PIŠEM STIHOVE...

Ja ne pišem stihove...
Tek korake svoje pobrojavam na papiru...
I vjetrove zavežem za pojas da me vode...
Oči širom otvorim...
I uvijek desnom nogom pravac potražim...
...
Ja nikad ne pišem stihove...
Tek emocije ponekad upratim odakle su...
Pa riječima ih propratim da se ne zagube...
A Noćnoj Šetnji počesto ime dadnem...
Da ljudi ne osjete koliko je u noći bilo zaista mračno...
...
Ja ne pišem stihove...
I pjesnike uvijek poštujem...
U Noćnim Šetnjama ponekad jednu Ines zamislim među zvijezdama...
Pa joj govorim da se neda godinama...
I drukčijim pogledima...
...
Ja nikad ne pišem stihove...
Slušam ih...
Divim se potoku riječi iz usta nadarenih djevojaka...
Zamislim sliku satkanu od preslušane poezije...
Ponekad ih i sam čitam...
Nevještom navikom vođen da u čitanju zarez i tačku tražim...
Ponekad ih otplačem...
Ali nikad...
Ja nikad ne pišem stihove...
...
Tek Noćne Šetnje u obične riječi ponekad pretočim...

25.09.2005.

BLUES...

Boli me...
Kada sjene plaču po Travničkim zidovima...
I kada prestanak noći ne donosi ništa dobro...
U vremenima...
Kada iza noći ne dolazi svjetlost...
Teško Ljudi pronalaze boje ...
...
Ove noći treba slušati blues...
I nadati se...

24.09.2005.

GRANDE PREMIO DO BRASIL 2005 ...

Samo za one koje interesuje...
25/09/2005/
Mjesto: Sao Paolo ...
Staza: Autodromo Carlos Pace ...
Krugova: 71...
Dužina jednog kruga: 4.309 m ...
Najbrži krug dosad u utrci: J.P.Montoya 1:11:473 ...
Ukupna dužina trke: 305,909 km...

Kvalifikacije u subotu i startne pozicije za utrku:

1. Fernando Alonso Renault 1:11:988
2. Juan Pablo Montoya McLaren Mercedes 1:12:145
3. Giancarlo Fishichela Renault 1:12:558

U nedelju u 19,00 sati po našem vremenu vozi se utrka...
...
...
Prognoza:

Alonso je odlučio da sutra osvoji titulu...A Renault želi da se odlijepi od McLaren Mercedesa u ekipnom šampionatu...Očigledno je Renault imao najbolji setup bolida... Montoya u komšiluku...pobjednik prošle godine ... u Wiliamsu doduše... Prognoza: Alonso je od sutra šampion... Čak iako Montoya napokon bez greške odveze trku i pobijedi...osim u slučaju kiše... tada će biti sumrak šampiona...

UPDATE ...

Ipak Iceman nema srce šampiona...
Svjetski šampion Formule 1 je najpametniji vozač...a ne najbrži...

23.09.2005.

ETO ...

U Noćnoj Šetnji sam osjetio miris Bagrema...
Baš kad sam prolazio preko mosta kod Kasarne...
Tek što se navukla noć...
U potrazi za pukotinom u oblacima...
Koja će Mjesecu omogućiti pogled na zemlju...
Travničko korzo je ovih dana smanjilo svoju živost...
Pa ipak...
Slučajni susret otpoče sa kafom u centru grada...
I priča...
Onako bez obaveza...
Radiš li...
Radim...
Šta je novo...
Ništa posebno...
I tako...
Na izlasku ...
Hej...
"Surfaš li još po internetu..."
Naravno...odgovorih...
[i]"Daj Tita ti mi reci ...
Znaš li ti za ovu raju što nešta piše tako po internetu..."[/i]
Bloggeri? ... pitam ...
"Ehe oni oni..."
Što? ... sad me već interesuje...
"Ma ima i naše Travničke raje, a čitao sam nešto kod kolege pa mi se svidjelo..."
Šta si čitao... Koga li si čitao mislim se u sebi...
"Ma ima lik super jedan ..."
Kako se zove...Pitam uporno...
"Nema buraz tamo imena , samo nadimci...Ovaj ti ima ženu i oni se pravo nešta vole...i sina imaju ima slika kako vozi motor..."
Da nije Baklava...Pitam ja kao vrli pitac...
"Jest,jest kako znaš...da i ti ne čitaš to..."
Čitam jarane...Dobra je to raja...evo ti adresa pa pregledaj...
Uze papirić i ode...
...
Eto...

22.09.2005.

UMOR...

Umoran...
Kao da sam čitav dan nosio puste želje nezajažljivog radnika u Zavod za statistiku...
Ili...
Kao da sam cijelo vrijeme držao prst u pukotini brane u Holandiji...
Umoran kao pas...
Ako iko zna šta to ustvari znači...
Od čega li se psi lutalice umore...
Kao da sam čitav dan slušao manje pametne od sebe...
Ali na većem položaju postavljene...
Kako sam umoran...
Kao da sam osam radnih sati današnjeg dana dokazivao već davno dokazano...
Kao da sam čitav dan čudno prehodao a noć nikad da dođe...
Umoran...
Nisu mi kafane umor stvorile...
Već paučina u ustima onih...
Koji su glasali za bolju budućnost...
Pa je sada bezuspješno čekaju...
Bez mrdanja...
Stvarno sam umoran Ljudi...

20.09.2005.

SEKUNDE...

Cijela i deset u kajmaku sa lukom...
Hladna coca cola...
Osjećaj da sat pokazuje sedam do devet...
Poklon iz nekoliko dijelova...
Zna se ko je zadužen za tehniku...
Šetnja nekim najnovijim stazama...
Želja da ponovo dostignem tridesetisedam sa jedan...
Harmonika...Trosjed i dvosjed...
I prebrza kazaljka koja pokazuje sekunde...
Istočni položaj za Zelenooku...
Petstotina mililitara narandže u soku...
Globus iz hiljadudevetstoi ...
Vidiš...
Ovdje sam bio nekad davno...
Sa druge strane...
Noć bez osjećaja prolaznosti...
Stosedam presloženih sekundi u obiteljskom albumu...
Trodimenzionalna izjava o ljubavi...
Kolači...
I kafa...

20.09.2005.

NEPODIJELJENE DOBROTE IZ LIJEVOG DŽEPA SAKOA...

Gledam...
Noć ponovo obukla poderanu haljinu...
Pa negdje kiša prokapala ...
Negdje baš i nije...
...
Gledam još...
Neki putevi izgleda odlaze u beskonačnost...
A neke vedrine zaista nedostaju...
Dokle Noćni Šetači ustvari šetaju...
Dok ne ostare možda...
Koliko to godina ima star Noćni Šetač...
Ili dok ne našetaju sve kilometre...
I kilometre...
A kilometara u putevima uvijek ima neprošetanih...
Možda dok ne ispišu emocije...
Možda bi prestali šetati kada bih emocije prestale...
...
Gledam noćas...
Kako mi sve dobrote ostaju u lijevom džepu sakoa nepodijeljene...
I kako se magli pogled prema Vlašiću...
Možda će koraci dočekati maglu noćas...
Koliko podignutih kapljica iz Lašve će morati opkoliti grad...
...
Gledam..
Samo se daljine bistro udaljavaju...
A svi mi koraci lijevi postaju...
Noć je noćas poderanu haljinu obukla...
I pokrila Travničke trotoare oporim mirisom sjaja jutarnjih snjegova...
Znam...
Zelenooka me čeka...
Odnesoh joj sve nepodijeljene dobrote...
Iz lijevog džepa sakoa...

19.09.2005.

LJUBAV POČINJE METAFOROM...

Trebao bih reći kako je prošlo...
Ne znam...
Odluku sam donio...
I uradio...
Vidjećemo...
...
...
...
Kiše su vječito sumorne...
Iako ja nisam...
Kad god je kiša...
Kao da čitam "Nepodnošljivu lakoću postojanja" ...
Kundera zna...
On kaže:
[i]... Ljudi bježe od svojih patnji najčešće u budućnost...
... Ljubav počinje metaforom...Ljubav počinje u trenutku kada žena upiše svoju prvu riječ u našu poetičku memoriju...
... U svijetu vječnog vraćanja svaki gest je opterećen težinom nepodnošljive odgovornosti...[/i]
...
Baš tako je kada kiša pada...
Kapljice se vječno vraćaju...
Metafora padanja kiše tjera nas na emocije...
A nada nam govori da će kiša nekad prestati...
...
...
...

17.09.2005.

VRIJEME JE ODLUKE...

Koliko li samo Noćnih Šetača noćas treba donijeti tešku odluku...
Ili je sudbina samo meni namijenila ulogu Onoga Koji Će Teško Odlučiti...
Subota je...
Nema mi noćas na Travničkim ulicama Noćnih Perača...
A dežurni policajac je suviše namrgođen...
Sve mi se čini da u krug hodam...
Bašbunar je tih i mračan...
Ali ja nemam straha od mračne noći...
Puno će strašnije biti ako donesem pogrešnu odluku...
Ili ako ništa ne odlučim...
Već samo pustim...
Da teče...
...
...
...

16.09.2005.

MOJA ULICA...

U mojoj ulici zamirišu pitice ramazanije...
Za Ramazana...
I još u rana jutra zamiriše vazduh obogaćen jakošću Travničkih voda...
I izmiješan vjetrom sa Vlašića...
U mojoj ulici svaki Travničanin polako šeta...
Svi drugi slučajni prolaznici ne prođu mojom ulicom...
A opet svi znaju da je ona tu...
U mojoj ulici ima graje djece više nego u bilo kojoj drugoj Travničkoj ulici...
I u bilo kojoj drugoj Travničkoj mahali...
U mojoj ulici zamirišu ćevapi u augustu...
Mnogi su Travničani kroz generacije u mojoj ulici prvi put poljubili svoje prve ljubavi...
I od čitavog Travnika...
U mojoj ulici možeš pronaći najviše izrezbarenih imena u srcima...
I u sred ljeta u mojoj ulici se možeš prehladiti...
Ako ne paziš...
U mojoj ulici ima i učenja...
I šetanja...
I klupa za četvoro...
I svaki moj komšija se nasmiješen upita za zdravlje...
U mojoj ulici možeš gledati u nebo...
I shvatiti dok tako gledaš da možda nikad nigdje to isto nebo neće biti bliže...
Moja ulica ima dva imena...
Po jednom je ulica...
Po drugom mahala...
A po oba imena lijepa...
...
A naveče...
U moju ulicu naveče samo dobri ljudi dolaze...

15.09.2005.

ZBOGOM PRIJATELJU...

09. decembra 2004.g. BAKLAVA nas je prvi put nasmijao...
Noćas pozdravljam mog prijatelja koji na moju veliku žalost napušta blog...
Čovječe...
Bez tebe ovdje neće biti isto...
Nada koja zadnja umire će zajedno sa mnom očekivati tvoj povratak...
Sretno Veliki...
...
...
...
Zamislio sam noćas ...
Dok sam šetao Travničkim trotoarima...
Da je napokon popravljena ograda pored rijeke Lašve...
Tačno pored mostića kojim svako jutro petstotina djece prelazi na putu do škole...
...
Zamislio sam noćas...
Dok sam prolazio Alejom pored kasarne...
Da one ogromne udarne rupe nisu zatrpane pijeskom...
Već fino uredno asfaltirane...
Kako je jedino moguće i popraviti ih...
...
Zamislio sam noćas...
Da si svi kontejneri za smeće u Travniku zelene i žute boje...
I da su prazni...
Kakvi odavno nisu bili...
...
Zamislio sam noćas...
Da prelazim preko ceste u ulicu Šumeće...
A ne trčim...
Već crveno svjetlo na semaforu zadržava bijesnu kolonu automobila...
A pored mene preko ceste djeca na povratku iz škole bezbrižno prelaze cestu...
...
Zamislio sam noćas...
Da šetam sa svojim prijateljem paraplegičarom u kolicima...
Ulicom pored Šarene Džamije...
A na prilazu za invalidska kolica nema parkiranih automobila...
Pa mu nije teško popeti se na trotoar...
...
Zamislio sam noćas...
Da su svi radnici...
Koji su iz nekih svojih ili nekih drugih razloga...
Prekopavali ulice po službenoj dužnosti...
Te iste kanale i zatrpali...
Pa nigdje nemaš šansu da iskreneš nogu dok šetaš...
Ili da amortizere na svom ljubimcu žališ...
...
Zamislio sam noćas..
Da sam 23. aprila sanjao ono što sam očima vidio...
I da ništa od toga ustvari ne postoji...
...
Kao što rekoh...
Zamislio sam...
A ništa nije onako kako sam zamislio...
Sve je isto kao i 23. aprila...
Uh...

14.09.2005.

ŠTA SAM JOJ SVE REKAO...

Rekao sam joj...
Nisam siguran koliko mogu ostati na jednom mjestu...sada pogotovo...
...
Rekao sam joj još...
Mene je ponekad teško trpjeti...
...
Dok smo sjedili u hotelskom restoranu rekao sam joj...
Ja nosim čizme skitaljke...taj stih je za mene napisan...
...
Rekao sam joj i to...
Nisu mene stalno dobre vile vodile pa da belaja nisam upoznao...
...
Rekao sam joj dok me je čudno gledala...
Nisam uopšte siguran da si djevojka za mene...
...
Rekao sam joj dok sam je prvi put pratio kući...
Ove zvijezde koje noćas vidiš moje su ulične svjetiljke...
...
Rekao sam joj jednom davno prije...
Ne znam koja će mene zavoljeti...ali sumnjam da će uz mene moći ostati...
...
Rekao sam joj još dok je trajao rat...
Teško je vezati Onoga Kome Je Mjesec Brat...
...
Rekao sam joj još jednom...
Možda možeš dobiti strast i ljubav...ali nemirni damari mi kolaju tijelom...
...
Rekao sam joj mnogo toga...
Ne vjerujući da je ono jako što osjećam zaista Ljubav...
A Zelenooka je mudro ćutala...
I pametno sačekala...
Dok joj više nisam imao šta govoriti o razlikama...
Već samo o nama...
Baš kao da sam...
Ukroćeni goropadnik...
Ili...
Buntovnik bez razloga da nastavi bunt...
Ili...
Onaj Koji Je Spoznao Ljubav...

13.09.2005.

ODE VOZ...

Ode voz...
Nikada...
Nikad više dijete neću biti ja...
Sjećate li se...

12.09.2005.

TRIDESETISEDMI ŠUM PLAVE VODE...

Travnički trotoari su noćas dobili i četvrtu dimenziju...
Povratak...
Čitava noćna Šetnja se sastojala baš u tom povratku...
Povratku na naše mjesto iz hiljadudevetstoosamdesetitreće...
Povratku jednoj davno zaboravljenoj opkladi u gajbu "Sarajevske"...
Povratku unazad do početka filma...
Na neke livade pune maslačka...
Plavi romobil...
Jednog Deda Mraza sa paketićem na kojem je pisalo moje ime...
Noćna Šetnja me je odvela i u Slavonsku Požegu...
Na pistu autodroma Glavica...
Povratak se i u Novi Travnik desio...
Odmah pored zelene pijace...
I na jednu neuspjelu zamku onoj maloj frčkavoj iz osmog tri...
Povratak je uporno držao konce u rukama noćas...
Gledao je filmove sa Brus Lijem u Travničkom kinu...
I burno očekivao osamnaesti rođendan...
Nije Noćna Šetnja ni mogla ništa drugo donijeti...
Tek povratak kao svoju četvrtu dimenziju...
I sve do onog neparnog tridesetisedmog šuma iz Šumeća...
Nisam znao kako da se izvučem...
A onda je...
Baš na tom tridesetisedmom šumu Plave vode...
Povratak vratio Zelenooku sa puta...
A mene okrenuo prema njenim očima...

11.09.2005.

JA VIŠE NIKADA NE SMIJEM BITI SAM ...

Dvijestotinesedamdesetiosam otkucaja srca osjetim noćas...
U ušima mi bubnjaju snagom meteora koji nezadrživo plovi svemirom...
Popločana je staza kojom se odlazi u vječnost...
Za razliku od izlokanih puteva naše sadašnjosti...
Dobro je...
Samo onoliko koliko može biti...
A odavde se vidi prostim pogledom...
Da može puno...
Nisam nikada Noćnu Šetnju zamislio kao ovu noćas...
Pa tako proživih nezamislivo...
...
Ja više nikada ne smijem biti sam...

10.09.2005.

BELGIAN GRAND PRIX ...

Samo za one koje interesuje...
11/09/2005/
Mjesto: Spa Francochamps ...
Staza: Circuit of Spa Francochamps ...
Krugova: 44...
Dužina jednog kruga: 6.973 m ...
Najbrži krug dosad u utrci: K.Raikkonen 1:45:108 ...
Ukupna dužina trke: 336,812 km...

Kvalifikacije u subotu i startne pozicije za utrku:

1. Juan Pablo Montoya McLaren Mercedes 1:46:391
2. Kimi Raikkonen McLaren Mercedes 1:46:440
3. Giancarlo Fishichela Renault 1:46:497

U nedelju u 14,00 sati po našem vremenu vozi se utrka...
...
...
Prognoza:

Montoya drugi put na pole position zaredom... Mercedes je u Belgiji jak... Ali Kimi ima prednost...Kao što će i Fishichela pomoći Alonsu... Očekuje se jak timski rad...bez obzira na zabranu... Kiša će promijeniti sve... Kimi nije vozač za kišu...Prvenstvo je u slučaju kiše završeno...

10.09.2005.

ŠTA BI NA TO REK'O DOKTOR ARSLANAGIĆ...

Jedan život...
A prepuno ulica...
Nekada sam bio spreman prodati dušu za dva minuta tišine...
Nešto malo poslije otkrio sam tišinu u sebi...
Travnički trotoari su obasjani odsajima reklama iznad radnji duž Bosanske...
I opet je nekada teško shvatiti...
Kako se može govoriti o ljubavi prema Gradu...
A gledati samo u sebe...
Na novim barikadama više neće biti zastave...
Niti glad...
Već samo pogled u budućnost...
U sumraku...

08.09.2005.

ČUJEŠ LI ME...

Da li me dobro čuješ...
Probao sam bježati od rješenja...
Nije to bilo dobro...
Probao sam ratovati u odijelu Vitezova Okruglog Stola...
Jednostavno nije išlo...
Probao sam tek tako bespomoćno nijemo gledati...
I ništa ne uradih...
Probao sam jedne sparne noći zaplakati...
Suhih obraza cijelu noć sam kraj prozora stajao...
Probao sam smijehom probiti viziju...
Ona se samo pomakla u stranu...
Probao sam boljeti silinom očnog živca...
Lexaurini su odbili i najjači napad...
Probao sam lijepo...pa onda i ružno...
Probanja su oba jednostavno propala...
Probao sam izgledati kao čudovište...
Izgled nikog nije prevario...
...
...
...
Umoran od raznih usamljenih probanja...
I zasluženo gladan pobjeda...
Sklupčan kao fetus u majčinoj utrobi...
Osjetio sam da ne mogu sam...
Dodirnuh tvoju ruku pored svoje...
I tek tako pronađoh način da uspijem...
Zajedno sa tobom...
Zelenooka moja...

07.09.2005.

OPSJEDNUTA ISTINA...

Da li je svako jutro baš uvijek pametnije od večeri...
Ili su me samo negdje usput...
Bez dokaza uvjerili da je tako...
...
...
...
Sve se zaista dešava sa razlogom...
I samo je u opsesiji prema nečemu istina jasna i vidljiva...
Jer...
Samo kad zaista iskreno...
I krajnje nepopravljivo...
Postaneš opsjednut nečim...
I kada kao nikad u životu...
Zbog te opsjednutosti manje vidiš ...
Tek tada možeš...
Čistu i iskrenu istinu da ugledaš...
A tada malo vrijedi...
Jer zaista...
Kada si prošao zamišljenu granicu svoje snage i osjećanja...
I prošao kroz opsjednutost do samog korijena Istine...
Ne možeš nikome pokazati to što vidiš...
Svi su negdje nazad ostali...

07.09.2005.

ZVUKOVI TRAVNIČKE NOĆI...

Kroz poluotvoreni prozor dopirao je zvuk lokalnog radija...
Muzika osamdesetih...
Niz ulicu su odjekivali koraci zakašnjelih djevojaka u visokim potpeticama...
Vjetar je šumio uporno tiho...
Odnekud se začu zvuk prekidača...
Neko je upalio svjetlo...
Plastična kesa nošena vjetrom šuškala je tražeći spas...
Iz daljine su se čuli zvuci motora Noćnih Vozača kako prolaze prema boljem sutra...
Plava voda je žuborila hukom...
Mobitel je kratkoćom piska obavijestio vlasnika o novoj poruci...
Jedno je zaljubljeno srce prebrzo udaralo...
A komad otkačenog gromobrana na staroj kući u centru grada...
U pravilnim razmacima je držao ritam ove noći...
Jedino se koraci Noćnog Šetača nisu čuli...
Zna on da se noć treba kao sjena tiho ispratiti...
Dok odlazi...

05.09.2005.

SEPTEMBAR JE... POČINJE SEZONA KIŠA...

[i]"Jutro me zatice opet u smisljanju bekstva
Cim malo usporim stignu me davna prokletstva
To su samo momenti, losim vetrom doneti
To su samo male vecnosti
To su samo godine kad se covek otkine
Kao od one gorke tecnosti"
...
Đorđe B.[/i]
...
...
...
Gorkog okusa u ustima...
Izazvanog gorčom kafom ugusto zasutom...
Gledao sam kako Travnički krovovi šute...
Septembar je opet...
I Noćnim Šetačima se spremaju nove zamke...
Duge i tužne jesenje kiše koje ovlaže desnu Šetačevu nogu do bespomoćnosti...
Noći koje zadnjim atomima snage neće da postanu negostoljubive...
Hladan vjetar čiji se jednolični fijuk kao nekvaklitetna pjesma širi univerzumom...
Žuto lišče...
Izdajnik koji Šetačeve korake napravi šuštavim...
Pa tako i on hodajući uznemiri Noć...
Ništa drugo ne preostaje...
Nego kad je u Noćnoj Šetnji more prepreka...
Treba sjesti sa prijateljem...
Kao danas...
Jaran iz Mahale i Travnički Noćni Šetač su danas ispod jednog od šutljivih Travničkih krovova popili kafu...
Razgovarali smo gledajuči se u oči...
I tragajući za čudnim odgovorom...
Nađosmo samo to...
Da je u međuvremenu...
Čudnog pitanja nestalo...
A od kapljica tužne kiše...
Nismo ni primijetili da je vrijeme ostavljanja tragova došlo...

04.09.2005.

NIKAD VIŠE OVU NOĆ NEĆEMO IMATI...

Ne znam baš...
Ako je nešto umjetno da li ono može biti umjetnost...
Ili zaista nemaju veze preslične riječi...
...
...
...
Putokazi su izgubili svaku vezu sa stvarnošću...
Dok su se okretali onako kako je vjetar sa Vlašića puhao...
Noćna Šetnja je mimo krajputaša išla prema zapadu ...
Travnički trotoari kao pogužvan bosanski ćilim upijali su zvuk koraka Noćnog Šetača...
Noćas ću joj...
Kad se na prstima tiho uvučem pored nje onako usnule...
Šapnuti na uho da je volim...
I poljubiti u rame...
Prste ću joj isplesti sa svojima...
Kao najljepši ručni rad dokone domaćice...
I u Travniku a daleko od njega...
Bićemo sami na ovom svijetu...
Znam ja da nije noćas puno drugačija noć...
Ali kao da će biti...
Jer nikad je više...
Baš ovu noćašnju...
Nećemo imati...

03.09.2005.

GRAN PREMIO VODAFONE d'ITALIA 2005 ...

Samo za one koje interesuje...
04/09/2005/
Mjesto: Monza ...
Staza: Autodromo Nazionale di Monza ...
Krugova: 53...
Dužina jednog kruga: 5.793 m ...
Najbrži krug dosad u utrci: R.Barrichello 1:21:046 ...
Ukupna dužina trke: 306,720 km...

Kvalifikacije u subotu i startne pozicije za utrku:

1. Juan Pablo Montoya McLaren Mercedes 1:21:054
2. Fernando Alonso Renault 1:21:319
3. Jenson Button BAR Hoda 1:21:369

U nedelju u 14,00 sati po našem vremenu vozi se utrka...
...
...
Prognoza:

Kimi je ustvari izborio prvu startnu poziciju ali je zbog izmjene motora kažnjen sa deset mjesta unazad...Inače lično moja najdraža staza... Montoya je brz... A Ferrari na domaćoj stazi nema šansi... Alonso je dobio poklon od Kimija koji će se truditi iskoristiti... Taktika McLarena može biti i da Montoya u prvom zavoju izbaci Alonsa...ionako je poznat po nestrplivosti i jakoj borbi za poziciju...može izgledati uobičajeno i slučajno... sve drugo je gubitak titule za Kimija...Podijum... hm... u fer borbi vidim Alonsa na tronu...

02.09.2005.

MIRIS UPORNO ISTIH KRUGOVA U MRAČNOJ SOBI...

Koji li to ključar...
Drži za pasom ključeve mog sna...
I kojim tajnim metodama...
Ispod tepiha ostavljam tragove...
Dok Noćnu Šetnju u sobu zatvaram...
I koncentričnim krugovima stvaram smisao...

01.09.2005.

SKITAČI...

Opet me skitačke strasti ispod oblaka prate u stopu...
I baš ih briga što mi godine baš za skitnje nisu...
I što moje patike skitaljke vise o klinu u podrumu kao bokserske rukavice ostarjelog bokserskog šampiona...
I što desna noga umjesto u skitnju vječito Zelenookoj hoće da me vrati...
Svejedno im...
Evo se noćas dah skitnje neosjetno u moje uho uvlači...
I u mozgu mi kratki spoj pokušava napraviti...
Baš ga briga što su svi moji putevi prema kući okrenuti...
I što možda više ni skitati ne znam...
Kao nekad...
Ne zanima ga što Travnički trotoari jedini kalupe moje korake...
I što kad gledam otvorenih očiju...
Prema jugu gledam...
Skočile noćas sve duše skitačke...
Da me u nepoznato povedu...
Pa vrzino kolo oko mene započele...
I ne zanima ih kad tako nekoga pitam gdje si...
Ono ispadne dokle ćeš...
I ne vjeruju da su mi daljine postale baš daleke...
A raskršća neodlučna...
Nešto me duh Skitača baš obuzeo noćas...
...
...
...
Čovjek vrijedi onoliko koliko ima prijatelja...
Vi ste dosada 40.000 puta došli ovom Šetaču...
I uvijek lijepu riječ rekli...
Hvala Vam Prijatelji na povjerenju koje mi dajete...
Uz Vas itekako postojim...

Travnički Noćni Šetač
<< 09/2005 >>
nedponutosricetpetsub
010203
04050607080910
11121314151617
18192021222324
252627282930

E-mail :

BLOGGERI KOJE SMO LIČNO UPOZNALI...
GOMEZ
COFFEE GIRL
ORCA
VStarRIDER
CRNA RUPA
EKLIPSA
DELEGAT
PLAVA ŽABA
SEMS
MIRNESA
JARAN IZ MAHALE
BABAŽABA
SUPERJUNAK
STUDENT
JENIX
LUJKA
NESVJESNA
BLOODY MARY
EHOOOO
ZOKA
BAKLAVA
PAPIRNI
DITE OD PAPIRA
ŠESTA SESTRA

POSEBNI LINK:
www.pungas.com

ARHIVA NOĆNIH ŠETNJI...
JULI 2007
JUNI 2007
MAJ 2007
APRIL 2007
MART 2007
FEBRUAR 2007
JANUAR 2007
- - - - - - - - - - - - - -
DECEMBAR 2006
NOVEMBAR 2006
OKTOBAR 2006
SEPTEMBAR 2006
AUGUST 2006
JULI 2006
JUNI 2006
MAJ 2006
APRIL 2006
MART 2006
FEBRUAR 2006
JANUAR 2006
- - - - - - - - - - - - - -
DECEMBAR 2005
NOVEMBAR 2005
OKTOBAR 2005
SEPTEMBAR 2005
AUGUST 2005
JULI 2005
JUNI 2005
MAJ 2005
APRIL 2005
MART 2005
FEBRUAR 2005
JANUAR 2005
- - - - - - - - - - - - - -
DECEMBAR 2004
NOVEMBAR 2004

PRIJATELJI
MIRNESA
PLAVA ŽABA
ORCA
IZBJEGLICA IZ BESPUĆA
PONIŽENI I UVRIJEĐENI
STUDENT
SUPERJUNAK
DRINSKI
ZOKA
EKLIPSA
JARAN IZ MAHALE
PAPIRNI
ŠESTA SESTRA
AP VIKENDICA
LUJKA
MOJ PRIJATELJ GOMEZ
COFFEE GIRL
NESVJESNA PRIJATELJICA
BLOODYMARY
CRNA RUPA ( SUGRAĐANIN)
SARAJEVSKA FURKA
BABAZABA
NENANANA - nažalost moja Prijateljica više nije na svom blogu...
TRLA BABA LAN
ONAJ KOJI ČVRSTO VJERUJE
ZLATOKOSA
LUNNA
MOKE
ZORA
BESMRTOST DUŠE

BROJAČ POSJETA
257462

Powered by Blogger.ba

eXTReMe Tracker