Travnički Noćni Šetač

Ponovo u akciji... ovaj put trideset godina kasnije...

31.08.2005.

TETOVAŽA NA SRCU...

Ozbiljno razmišljam o tetoviranju...
Samo ne mogu da se odlučim gdje....
Jedino mi srce lično zaslužuje...
Da Zelenookine oči istetoviram po njemu...
A ne može to...
...
...
...
Trenutak slabosti i panike je nestao...
A negiranje dokazano ne može pobijediti činjenicu...
Mir u duši naprotiv može pobijediti...
Barem dok traje...
...
...
...
Možda u nedelju budemo putnici...
Zelenooka i ja...
Ako se bioritmovi poklope...
Eto nas kod nekoga od vas...
...
...
...

30.08.2005.

KAMO DALJE ROĐAČE...

Poveća se sinoć breme koje nosim...
Strepnje i strahovi dođoše mi u misli...
U stanju između jave i sna...
Osjetih težinu prelaska iz dana u noć...
Pogledom pravim kao strela i dalje u budućnost gledam...
Samo...
Kakve mi se sve boje pomiješaše...
Poželio sam da sam daltonista...
Eh kad bi moglo...
Zanemarivanje biti i rješenje...
Ali nikad nije...
Kao što nije ni istina...
Da postoje više od jedne istine...

29.08.2005.

ZA ZELENOOKU...

Da mi je jednu noć...
Da budem nagrađen od Svemogućeg...
Pa da do neba dođem...
I zvijezde...
Sve jednu po jednu da rasporedim kako ja hoću...
A da Zelenooka gleda...

28.08.2005.

60. GODINA OD PRVOG IZDANJA "TRAVNIČKE HRONIKE"...

Na web stranici PLAVA VODA u toku je maratonsko čitanje romana Ive Andrića "Travnička hronika" u direktnom prenosu iz memorijalnog muzeja "Rodna kuća Ive Andrića" , a povodom 60. godina od prvog izdanja romana...
Poslušajte...

27.08.2005.

PROLAZ IZMEĐU OBLAKA...

Gledao sam sinoć...
Kako se između oblaka otvara mali prazan prostor...
I nevjerovatno sporo se ispunjava mjesečevim odsjajem...
U dolini Lašve noć je vrlo mračno pokazivala svoju vjernost Noćnim Šetačima...
A taj mali prolaz mome bratu Mjesecu nije ulivao veliko povjerenje...
Hodao sam dignute glave gledajući tu čudnu pojavu...
Pa tako nisam primijetio zaboravljenu šnalu za kosu...
U Bosanskoj kod broja 32...
I nisam tako zagledan u tajni Mjesečev prolaz...
Čuo sitne i brze korake zakašnjele djevojke u 23:02 ...
Nisam ni osjetio da je asfalt Travničkih trotoara nekako baš za pod nogu sinoć bio...
Niti sam slušao obrise sjenki po fasadama kuća u Šumeću...
Zagledan tako nepomirljivo...
U uski prolaz između oblaka...
Nisam ni osjetio da me noge do Kalibunara dovedoše...
Tek...
Vjetar sa Vlašića potjera oblake...
I uskog prolaza u trenu nestade...
Zašto očaranost može da savlada razum...
A stvarnost tek tako nestane pred emocijom...

27.08.2005.

ŽENA KOJA JE SAMA SEBI DALA IME...

Moji očajnički pokušaji da se u protekla dva dana logiram na blogger.ba su evo urodili plodom...
Hvala administratorima na brzom odgovoru na moje tužno pitanje...
...
...
...
Iako nisam baš za šetnju po danu...
Krenuo sam tačno u 13:30 prema dogovorenom mjestu...
U blizini sam prepoznao bijeli Renault Megane...
A malo kasnije...
M. je vodio Mikicu za ruku...
A Mirnesa je pogledom tražila Čovjeka Što Čudno Hoda Kad Je Dan...
I ugledala me je...
Razgovarali smo tridesetisedam minuta...
I uporno ne vjerujem da mi je sat tog dana tačno radio...
Mikica je prelijepa...
Čitav naš sastanak je prehodala oko restorana...
M. ima interesantan pogled...
Prijatan...
Ali drugačiji od mnogih...
A Mirnesa...
Zamišljao sam Mirnesu dosta dugo...
Ne znam zašto ...Ali uvijek je bila crvenokosa u mojim vizijama...
I nekako svojeglava...
Ali ništa nisam zamišljao kako treba...
Prijatan glas...
Živahne oči...
Mirne ruke...
Nasmijana ...
Ujedno i jaka...
Osjeća se to kada razgovaraš sa njom...
Ali je i interesantno dobar slušalac...
Barem onoga o čemu je noćni Šetač pričao...
Predstavila se svojim pravim imenom naravno...
Kao i ja...
Ali za mene...
A vjerovatno i za sve ostale bloggere...
Sve mi se čini da će zauvijek ostati Mirnesa...
A Mirnesa onakva kakva je ona ...
Zaista vrijedi biti...
Hvala ti prijateljice na poklonjenom vremenu...
I doživljenom osjećaju da sam stekao nove prijatelje...

24.08.2005.

JARAN IZ MAHALE...

Unazad nekoliko dana u komentarima na ovom blogu se javlja Jaran iz mahale...
Čovjek iz istog Grada kao i ja...
Još uvijek nema svoj blog...
I ne znam da li planira početi druženje sa nama...
Ali znam da je šteta da njegove riječi stoje u komentarima...
Kada zaslužuju da ih svi vide i pročitaju...
Stoga...
Jarane Iz Mahale ...
Prijatelju...
Dušo Lutalačka...
Noćas ti Travnički Noćni Šetač ustupa ovaj post...
Opiši u komentarima svoju Noćnu Šetnju...
Umjesto mene...
Znam da ćeš pisati bolje nego ja...
A ja ću noćas šutjeti...
I čitati tvoje riječi...
Dobrodošao...
Nadam se da ćeš nam se ubrzo pridružiti...

23.08.2005.

PITANJE...

Kako bih nekada volio...
Da me tako neki pitac...
Nešto upita...
Ne mora to baš pametno pitanje da bude...
Niti nešto posebno dugačko...
I teško...
Nego...
Samo obično pitanje...
U noćima kada ne izađem u Noćnu Šetnju...
Nekako neispunjen ostanem...
I hibernacija mi okove spremi...
Ali me pitanje neke neposebne vrste...
Natjera u potragu za odgovorom...
Pa oživim...
...
...
...
Ulice Travničke su domaćini čudnim sjenama noćas...
A ja im o postojanju ne mogu svjedočiti...

23.08.2005.

NEMA NIKAKVIH RIJEČI NOĆAS U MENI ...

Nema nikakvih riječi noćas u meni...
A nije tuga kriva za to...
Niti onaj d moll...
Nije ni samoća učinila me nijemim u ovaj pusti noćni sat...
Niti sam zaspao pa u snu ne znam kako da kažem šta sanjam...
Jednostavno nema noćas nikakvih riječi u meni...
Nisu mi rekli nemoj više pričati...
Pa da ih iz nekog blesavog i samodopadajućeg razloga poslušam...
Niti su mi čitali naglas i izmišljali uvrede mojoj emociji...
Nisu uopšte bili tu...
Ali...
Nekako noćas nema u meni nikakvih riječi...
Jesu se oči nagledale Travnika...
I imaju o čemu sanjati noćas...
Jeste Zelenooka noćas nasmiješena bila...
I svojim prstima mi frizuru popravila prije odlaska u Noćnu Šetnju...
Ali jednostavno noćas...
U meni nema nikakvih riječi...
Nije to zbog toga što nema ko slušati...
Niti sumnjam u to hoće li mi i noćas ovdje moji prijatelji doći...
Nego...
Nekako u meni noćas nikakvih riječi nema...
Pa vam zato i ne mogu noćas ništa reći...

21.08.2005.

NEMOĆAN DA PREPOZNAM RAZLIKU IZMEĐU ODJEKA LIJEVE I DESNE NOGE NOĆNOG ŠETAČA...

U Šetačevom kompjuteru postavljen je novi direktorij za fotografije...
Sa nazivom Bloggeri...
Za sada su tamo Jenix... Mirnesa & M. i Sems i Ž. ...
Nadam se da će ih biti još mnogo...
...
...
...
Nisam u snovima mogao pronaći razliku...
Između odjeka lijeve...
I desne noge Noćnog Šetača...
Nemoćan sam prepoznati tu nijansu...
A Zelenooka je svjesna i svih drugih mojih nemoći...
Kako ne znam prestati vjerovati ljudima...
Dok me ne prevare...
Kako uporno mislim da su ljudi u početku dobri...
I da svako zaslužuje šansu...
Samo ponekim brzo istekne rok trajanja...
Pa se pokvare...
Poznaje Zelenooka sva moja nastojanja...
Da posao koji prihvatim uradim što bolje...
I što brže...
I da sam nemoćan zabušavati u poslu koji volim ...
I da Crvenog Dizela Sa Plavim Očima držim u savršeno ispravnom stanju...
Koliko god to koštalo...
Zna Zelenooka kako sam nemoćan oduprijeti se...
Kada ljudi zatraže pomoć od mene...
I kako sam više puta naivno pomažući mnogo izgubio...
A kada izađe mjesec moj Brat ...
Zelenooka zna kako sam nemoćan odbiti njegov poziv u Noćnu Šetnju...
I kako sam nemoćan kad žensku suzu vidim...
I kad Omladinke traže nešto za sebe...
Nemoćan sam odbiti ih...
I još svašta nekakvih mojih ličnih nemoći Zelenooka poznaje...
A uvijek...
U mojim nemoćima...
Uz mene bude...

20.08.2005.

TURKISH GRAND PRIX 2005 ...

Samo za one koje interesuje...
21/08/2005/
Mjesto: Istanbul ...
Staza: Istanbul Otodrom ...
Krugova: ...
Dužina jednog kruga: 5.378 m ...
Najbrži krug dosad u utrci: ...
Ukupna dužina trke: ...

Kvalifikacije u subotu i startne pozicije za utrku:

1. Kimi Raikkonen McLaren Mercedes 1:26:797
2. Giancarlo Fisichella Renault 1:27:039
3. Fernando Alonso Renault 1:27:50

U nedelju u 14,00 sati po našem vremenu vozi se utrka...
...
...
Prognoza:

Prva utrka na novoj stazi... Vozači još uvijek nisu pronašli idealne putanje... Na novim stazama prednost bi trebali imati hladni i proračunati vozači... Kimi ... Schumacher ... Ali Schumi starta sa posljednje pozicije... Međutim staza ne odgovara temperamentu Montoye... Teško je prognozirati sutrašnju utrku...Pitanje je ko će proći bez oštećenja prvi zavoj iza starta...

20.08.2005.

ŠUTNJA...

Hvala Prijatelju Drinskom na lijepim riječima...
...
...
...
Kiša u Travniku noćas...
Nije mi dala da prošetam dokle sam imao emociju...
Ali sam stigao ispratiti neke noćašnje putnike...
I okrenuti se za jednim kuckajućim parom cipela...
Čija vlasnica nestade u mraku prije mog pogleda...
Pored trotoara ispred zgrade...
Zamagljuje se vjetrobransko staklo Crvenog Dizela Sa Plavim Očima...
Noćas mi on nije bio Noćni Saputnik...
U kišnim noćima kao ova...
Najbolje je šetati sam...
Hodati između kapljica kiše i truditi se da nijednu ne nagaziš...
Paziti na lokve ne znam koliko duboke...
Gledati saprani Grad i šutjeti...
Tišina je najiskustvenije osjećanje...
Kada kapljice na trenutak stanu...
A onda zastanem na sred male Travničke mahale...
I u momentu kraćem od slijedećeg bljeska munje...
Čujem otkucaje vlastitog srca...
I osjetim po licu dašak vjetra...
Kao da su se na Starom Gradu otvorila ulazna vrata...
Pa me zovu...

18.08.2005.

POSTOJI JEDNO NEŠTO ...

Postoji jedno nešto...
Koje te tjera da kazaljku na satu koja pokazuje sekunde na trenutak zamrziš...
Bez obzira da li išla brzo...
Ili sporo...
Postoji to jedno nešto...
Radi kojeg ljudi postaju čudni do smijeha...
I radi kojeg se napiješ od jedne flaše "Sarajevskog" ...
Pa te natjera na stid minimalna doza alkohola...
Postoji jedno baš određeno nešto...
Čije se izbjegavanje ne zove vještinom...
A nema majstora koji mu sve tajne zanata zna...
Niti šegrta koji ne želi da ga cijelog nauči...
Postoji to nešto u ljudima...
Nije ni okruglo ni kockasto...
A postoji...
Traži sebi mjesto u nama pa luta...
Tako luta da nam damari zatrepere...
Postoji to nekakvo nešto...
Radi kojeg se tajne veze stvore...
I oči ponekad hoće da izgore ...
A ne mogu...
I radi kojeg su nam male daljine došle kao velike...
A blizine skroz ružičaste...
Postoji to nešto...
Što te iz svih odlazaka prerano vraća...
I prekasno vrati...
A nijedan korak ti nije prema Sjeveru okrenut...
...
Postoji to nešto...
Zaista postoji Ljubav...

18.08.2005.

MIRNA LUKA ...

Zelenooka je sposobna...
Sposobna je iz mene otjerati iritantnost doživljenim...
I osjećaj tupe nemoći...
I percepciju nelogičnosti svesti u okvire razuma...
I čekanje doživjeti uspješnim...
I tačno prepoznati kad mi se pije kafa...
I pustiti me da poletim visoko a skrivečki se namjestiti da me dočeka ako padnem...
I vizuelno pretvoriti u emotivno...
I tužno pretvoriti u iskustveno...
I nasmijati me...
I zvučati kao Onaj Koji Zna...
I opustiti moje ukočene vratne mišiće...
I Mjesecu Bratu mome bez uvijanja reći da sačeka dok me isprati u Noćnu Šetnju...
I očima mi more u oči donijeti...
I šutjeti sa mnom do kasno u noć...
I izvjesne naznake moralne zamagljenosti u meni pretvoriti u prave vrline...
...
Šta bih ja ...
Da Zelenooka ne zna sve ovo...

16.08.2005.

PROTESTVUJEM!!! ...

Davne sedamdesetineke Stari je u Zagrebu kupio naše prvo auto...
Bio je to sada već stari tip Citroen Ami 8...
I meni tako malom dječaku bilo je čudno kada su mi objasnili da je motor tog auta jak 32 KS...
A mjenjač su svi zvali "keca" i ličio je na dršku kišobrana...
Sve u svemu nije to bio baš reprezentativan automobil...
Ali nešto je bilo jedinstveno...
Širom Evrope...
Bez obzira u kojoj bi bili državi...
Kada se na cesti susretnu dva Amija 8...
Vozači bi veselo blicali jedan drugom...
I uvijek je bilo tako...
Sasvim nepoznati ljudi...
Iz različitih država...
Koji su u životu bili blizu jedan drugog samo tih par sekundi mimoilaženja...
Osjećali su radi čudnog automobila ...
Blisku povezanost...
Tako je bilo sedamdesetih...
...
...
...
Prije nekoliko dana jedan Travnički golubar je dobio veliko priznanje...
U veoma jakoj konkurenciji njegov golub je preletio razdaljinu od Njemačke do Travnika...
U Travniku već dugi niz godina postoji Udruženje građana za zatitu sitnih životinja...
Popularni golubari...
Sve dobra raja...
Generacije Travničana su se upoznale sa golubovima, kunićima, ribama i ostalim sitnim životinjama zahvaljujući upravo golubarima...
Na već tradicionalnim izložbama sitnih životinja...
Koje su mnogo puta bile i međunarodne...
Nažalost...
Ove godine Travnički golubari nemaju gdje u Travniku postaviti izložbu...
Svi prostori u kojima su dosad organizovali izložbe su radi nerazumijevanja nekih njima nedostupni...
Iako su kao i uvijek spremni da uplate potrebne troškove...
...
...
...
Sedamdesetih godina nepoznati ljudi su se na cesti pozdravljali iz jednog minimalnog razloga kao što je posjedovanje istog tipa vozila...
Ovih nakaradnih godina postoje oni koji samo žive u Travniku...
A nisu Travničani...
Pa zabranjuju našim golubarima da održe tradiciju...
Slab je glas Travničkog Noćnog Šetača da bi mogao pomoći Travničkim Golubarima...
Ali iz ličnog protesta što se ovo dobrim ljudima dešava...
Noćas Travnički Noćni Šetač neće ići u Noćnu Šetnju...

15.08.2005.

NE POKAZUJU SVI ULIČNI SATOVI NA TRAVNIČKIM ULICAMA ISTO VRIJEME...

Babažaba se vratila...
Dobrodošla nazad...
...
...
...
Ne pokazuju svi ulični satovi na Travničkim ulicama isto vrijeme...
Iako za Noćne Šetnje sati i minute nisu puno važni...
Ne pokazuje se svake noći Mjesec moj brat između oblaka...
Iako znam da je tu negdje dok šetam Travničkim trotoarima...
Ne pokazuje svakome Travničanin svoju dušu...
Samo onima koji mogu da razumiju....
...
...
...
Noćna Šetnja je donijela nove izazove...
Čopor pasa lutalica između "parnjača" ...
Pogled na usnuli Travnik sa Bašbunara...
I krišom navučenu zavjesu na prozoru gdje Zelenooka spava...
...
...
...
Laku noć prijatelji...
I ostali...

14.08.2005.

DANAŠNJI DAN...

Stigli prije sat vremena...
Šta reći...
Četrnaestiaugustdvijehiljadeipete godine...
Je Dan U Kojem Je Apsolutno Vladala Ljubav...

13.08.2005.

SVRBE ME TABANI...

Opuštajuća razmjena pogleda...
Koja će nas vratiti iz svakodnevnog stresa...
I našim očima dati značaj komunikacije koju samo mi razumijemo...
Desiće se u sutrašnjem danu...
Negdje na plaži između Brela i Tučepa...
Omladinke su taktički raspoređene...
Jedna na selo...
Ona mlađa...
Druga u ispomoć staroj majki...
A Zelenooka i ja sami...
Opet me je uhvatilo da nekud hodam...
Samo što ću ovaj put sa Zelenookom putovati...
Čitamo se sutra naveče prijatelji...
U satu u kojem se sretni vratimo kući...

12.08.2005.

DOŠLO MI NOĆAS DA NE ŠETAM...

Došlo mi noćas da ne šetam...
Kakva je Uzaludnost Noćnog Šetača ako ne šeta...
Jedino...
Možda umjesto Noćne Šetnje zaista ima nešto što je važnije...
Barem ove noći...
Šta ja znam...
Zidni sat već pet dana nije na svom mjestu na zidu...
Već dvije sedmice nisam popio popodnevnu kafu na starom mjestu...
Osma je noć kako brat Mjesec migolji između oblaka...
Ali...
Ništa od toga nije mi važnije noćas od Noćne Šetnje...
A ipak ne idem...
Došlo mi eto da ne šetam noćas...
I vidim...
Vidim da su sve sjene na fasadama zgrada u Bosanskoj još uvijek tihe...
I gledam kako ispod Starog grada nevidljivo žubori Plava Voda...
A Travnički taksisti na taxi štandovima u autima gledaju TV program na malim televizorima...
I opet...
Sve to vidim...
A ne šetam...
Došlo mi da noćas ne šetam...
Jer...
Imam nešto važnije i od Noćne Šetnje da radim...
Noćas...
Kao nikad do sad...
Cijelu noć Životom svojim čuvam Zelenookin osmijeh...

10.08.2005.

U DJELA ME GLEDAJ...

[i]"Kad sam bio mali, pričala mi nena, ono pred spavanje, da se Travnik noću budi, da mahale i sokaci, munare i sahat-kule nešto među sobom šapuću, a Stari grad, ko kakav kadija, onako, odozgo s visine, sve to nijemo gleda... Kazivala mi je da tada sve postane ljepše, sjajnije, razumljivije... i najvažnije, da svak ne može vidjeti tu ljepotu, već samo oni, najčistijeg srca i najplemenitije duše...
Ne znam je li ova nenina priča iz sehare onih "za malu djecu" ili ima u njoj istine, ne znam, ali u nešto se mora vjerovati...

"Gradove kojma je ostala samo prošlost, treba pohoditi jedino noću" Z. Đumhur"

jaran iz mahale, 10/08/2005 01:37[/i]
...................................................................................................................
Hvala ti Jarane iz Mahale...
Uspio si sasvim jednostavno reći ono...
Što Noćni Šetač pokušava već mjesecima...
Bravo...
...................................................................................................................
...
...
...
Koliko puta se u čovjeka pogleda...
Prije nego ti prijateljem postane...
I u šta da ga gledaš...
U oči ...
Da...
Trebaš me gledati u oči...
Ali ne stalno...
Ima mene i oko mojih očiju...
Nemoj mi samo u oči gledati...
...
U ruke ćeš me gledati...
Ruke su alat koji radi...
Ne možeš me skroz po rukama prepoznati...
...
Gledaćeš me u noge...
Noge su u cipelama koje ih zbunjuju...
Pa dosta često ne znaju kuda treba da idu...
...
Pogledaćeš me u uši...
Ušima te samo slušam...
Ili se samo pravim da te slušam...
...
U ramena ćeš me gledati...
I ništa nećeš saznati...
Široka ili uska ne govore ti ništa...
...
Pa kako onda ćeš me prijateljem zvati...
U šta je najsigurnije pogledati...
...
U djela me pogledaj pa presudi...
Djela su uvijek tačna...
Možeš vidjeti i zavist...
I sebičnost...
I rahatluk...
I dobru volju...
I želju da komšiji crkne krava...
I smirenost...
I ljubav prema bližnjem...
Sve ćeš to...
I još puno više moći vidjeti...
Kada me u djela budeš gledao...

09.08.2005.

LAKO JE TRAVNIK VOLJETI...

Negdje oko ponoći...
Ispred mojih očiju je prema Zapadu prošao noćni autobus...
Sa upaljenim noćnim svjetlima u kabini...
Nekoliko putnika...
Čiji su se obrisi jedva nazirali kroz prozore...
Kao da su spavali...
Šteta...
Da nisu spavali...
Mogli su primijetiti kako noći u Travniku nigdje drugo ovako ne izgledaju...
I kako je tih Travnik oko ponoći...
Jer...
Osim Noćnih Šetača...
I mojih dragih prijatelja uličnih perača...
Vrlo malo drugih ljudi na trotoarima ima...
Hm...
Da nisu spavali...
Umorni putnici iz noćnog autobusa...
Mogli su na trenutak...
Dok je autobus stajao na autobusnoj stanici ...
Čuti Tišinu Travničke Noći...
I sasvim jednim sudbinskim pokretom prsta...
Vidjeti tragove Noćnih Šetača...
I osjetiti onaj vjetar sa Vlašića...
Što ga više nigdje niko ne može osjetiti...
Već ovde...
Kažem Vam...
Vjerujem ja...
Da su bili budni...
Ti putnici iz noćnog autobusa...
Možda bi...
Onako neočekivano...
A sasvim iskreno...
Zavoljeli Travnik...

08.08.2005.

ČEKAO SAM DA PUHNE JUGO...

Čekao sam sinoć...
Na raskrsnici kod "Tarabovca" ...
Da puhne jugo...
Uzaludno je naravno...
Ispod Vlašića čekati da puhne jugo...
Ali...
Nekako mi u glavi smreka zamirisala...
I kao da je vazduh u jednoj sekundi postao malo slan...
Pomislio sam...
Možda će noćas u Travniku puhati jugo...
I niz Bosansku donijeti osmijehe na lica mojih sugrađana...
I miris mora sa plaže u Brelima...
Pomislio sam...
Možda će noćas crno vino teći kao voda...
A Travničkim trotoarima će u ovoj noći koraci drugačije zvučati...
...
Čekao sam sinoć...
Uzaludno da uzaludnije ne može biti...
Da u Travniku niz Bosansku puhne jugo...
I sve mi se čini...
Da nisam u toj namjeri bio sam...

06.08.2005.

ULIČNI TRKAČ...

U stanu Šetača isto kao na vašaru...
Sve zbrda zdola...
Ujutro nam dolazi moler i fino sređujemo stan...
Bar se nadam...
...
...
...
Sinoć je na tranzitu pored "FIS"-a nekakav lik sa onim kratkim džipčetom iz samo nekih svojih razloga pokušao izazvati Noćnog Šetača na jednu uličnu trku...
Kao da je Crveni Dizel sa Plavim Očima baš za trke...
Ali...
U onoj milisekundi...
Između prozivke izazivača...
I moje svjesne reakcije da neću jer vozim dizel automobil...
Andrenalin je porastao enormno ...
Na tom istom mjestu...
Možda desetak metara niže...
Jedan Yugo 55 je davne hiljadudevetstoosamdesetiosme...
Pobijedio Audija 100...
Yugo je bio skoro nov...
A Šetač za volanom vrlo mlad i lud...
Samo malo luđi od vozača Audija 100 ...
Trajalo je par godina to ulično nadmetanje sa poznatim i nepoznatim likovima...
I odjednom je prestalo...
Do sinoć...
Otkad nisam doživio taj osjećaj...
Zaista mi je žao što sinoć nisam imao ravnopravan automobil...

05.08.2005.

KAKO DA RIJEČI POSLOŽIM...

Predugo sam čekao bez riječi...
Babažaba javi se...
Makar na mail...
Ne razumijem zašto te ovako dugo nema...
...
...
...
Baš tako...
Pun sam noćas riječi...
A nikako da ih posložim...
Brine me samo...
Ne znam kuda odu neizgovorene riječi...
Da li ih grlo povuče sebi nazad...
Ili se vrate u mozak odakle su krenule...
Ili ih se pak srce onako neizgovorenih napuni...
Pa zažiga ponekad...
Iz daleka...
Možda jednostavno nestanu...
Možda su veliki pjesnici upravo veliki zato što nemaju neizgovorenih riječi...
Pa im tako nijedna riječ i ne izostane...
Baš sam noćas nešto pun riječi...
A sve i jedna žure naprijed...
Pa im redoslijed poremećen...

04.08.2005.

NOĆ U KOJOJ NEMA ODLASKA...

Traumatično prijepodne izazvano prekratkim rokovima za završavanje prevelikih radnih zadataka nije nimalo umanjilo šanse za jednu očekivano prelijepu Noćnu Šetnju...
Kiša je naprotiv šanse za tu istu Noćnu Šetnju svela na jednu običnu nulu...
Ovo je definitivno noć u kojoj nema odlaska...
I Zelenooka je noćas zbog toga na nekakav drugačiji način sretna...
A na kraju ove noći zato neće biti ni povratka...
To je činjenica koja me već pomalo rastužuje...

03.08.2005.

KADA ONI DOĐU...

Kada oni dođu...
Sa sitnim očima a k'o fol nasmijani...
Stisnutih ruku u pesnice drže ih u džepovima...
I pitaju sa vrata kako sam...
A ime mi zaboravili...
Odmah obučem košulju nepovjerenja...
I šutim...
...
Kada oni dođu...
Sjednu nepozvani na stolicu u uglu kancelarije...
Pitajući kada dolazi glavni...
I ustvari gdje je to on sada...
Ja se odmah naježim...
I smuči mi se od te sitne ljudske strasti za ispitivanjem šta drugi rade i gdje su sada...
Pa stavim naočale za ravnodušnost...
I šutim...
...
Kada oni dođu...
Pa kad od nekoga vani saznaju da je Glavni na putu...
Okuraže se i kažu " De mi ovo uradi" ...
A nemaju prava ni da budu tu gdje su došli...
Stavim na glavu rogove...
I preko sebe navučem plašt ignorisanja...
...
Kada oni dođu...
Sa nejasnom potrebom da samo dođu...
I zagađuju mi okolinu svojim nemuštim gledanjem u mene...
Na "Izvolite" ih dočekam...
Obučem ironičnu masku Onoga Koji Tek Tako Nešto Ima Da radi Baš Sad...
I odmah ih ispratim ne znajući kada ću imati vremena za njih...
...
I kad krenem kući...
I košulju...
I naočale...
I rogove...
I plašt...
I masku...
U fioku pod ključem odložim...
Možda ne daj Bože i sutra zatrebaju...

02.08.2005.

KUDA RAJA HODA TRAGOVI MIRIŠU ZUMBULOM...

Dovoljno je da si samo malo drugačiji...
Pa da većini kao vanzemaljac izgledaš...
...
...
...
Noćna Šetnja je obilježena novim momentima...
U ovim tropskim vrućinama...
Vrlo lako gospodin Helmut iz nekog njemačkog grada u blizini Rajne...
U istopljenim asfaltu Travničkih trotoara...
Može ostaviti otisak svojih skupih cipela...
Ili grupa žena...
Iz nekog sela pored Visokog...
Izlazeći iz "Centrotransovog" autobusa kod Plave Vode...
Vrlo lako može stupajući na isto mjesto...
Dok silaze sa posljednje stepenice...
Jedno čudno obilježje u asfaltu ostaviti budućim generacijama Travničkih Šetača...
U Noćnoj Šetnji takve tragove mogu ponegdje primijetiti...
Ponekad je moguće i pretpostaviti...
Kuda je debeli Nijemac Helmut otišao iz Travnika...
Široke gume njegovog BMW-a nisu baš neprimjetne...
U otisku na asfaltu kod Medrese ...
Ostavljenom na + 37 ...
Lako je pronaći i koliko su žene iz jednog sela kod Visokog obišle u Travniku...
Ribnjak na Plavoj Vodi...
I Ćevabdžinice na Žitarnici...
Noćni Šetač može vidjeti sve tragove u Travničkim trotoarima...
Pa ipak...
Iako Raja uglavnom nose laganu obuću...
I po Travničkim trotoarima nježno...
Sa poštovanjem prolaze...
Tako da tragove u asfaltu i ne ostave...
Njihove je tragove najlakše pronaći...
Umjesto otiska štikle u vrelom asfaltu...
Onuda kuda Raja hoda...
Tragovi mirišu zumbulom...

01.08.2005.

OMLADINSKI ROĐENDAN...

Danas je mlađoj Omladinki peti rođendan...
Dobila je plišanog zeku njene veličine sa ogromnim ušima...
I dozvolu da ostane budna do kasno...
Stoga prijatelji oprostite...
Idem nastaviti slaviti rođendan sa svojom Dušom...
Upravo hoće da pjeva neke svoje hitove...
Pa da je pratim na gitari...

Travnički Noćni Šetač
<< 08/2005 >>
nedponutosricetpetsub
010203040506
07080910111213
14151617181920
21222324252627
28293031

E-mail :

BLOGGERI KOJE SMO LIČNO UPOZNALI...
GOMEZ
COFFEE GIRL
ORCA
VStarRIDER
CRNA RUPA
EKLIPSA
DELEGAT
PLAVA ŽABA
SEMS
MIRNESA
JARAN IZ MAHALE
BABAŽABA
SUPERJUNAK
STUDENT
JENIX
LUJKA
NESVJESNA
BLOODY MARY
EHOOOO
ZOKA
BAKLAVA
PAPIRNI
DITE OD PAPIRA
ŠESTA SESTRA

POSEBNI LINK:
www.pungas.com

ARHIVA NOĆNIH ŠETNJI...
JULI 2007
JUNI 2007
MAJ 2007
APRIL 2007
MART 2007
FEBRUAR 2007
JANUAR 2007
- - - - - - - - - - - - - -
DECEMBAR 2006
NOVEMBAR 2006
OKTOBAR 2006
SEPTEMBAR 2006
AUGUST 2006
JULI 2006
JUNI 2006
MAJ 2006
APRIL 2006
MART 2006
FEBRUAR 2006
JANUAR 2006
- - - - - - - - - - - - - -
DECEMBAR 2005
NOVEMBAR 2005
OKTOBAR 2005
SEPTEMBAR 2005
AUGUST 2005
JULI 2005
JUNI 2005
MAJ 2005
APRIL 2005
MART 2005
FEBRUAR 2005
JANUAR 2005
- - - - - - - - - - - - - -
DECEMBAR 2004
NOVEMBAR 2004

PRIJATELJI
MIRNESA
PLAVA ŽABA
ORCA
IZBJEGLICA IZ BESPUĆA
PONIŽENI I UVRIJEĐENI
STUDENT
SUPERJUNAK
DRINSKI
ZOKA
EKLIPSA
JARAN IZ MAHALE
PAPIRNI
ŠESTA SESTRA
AP VIKENDICA
LUJKA
MOJ PRIJATELJ GOMEZ
COFFEE GIRL
NESVJESNA PRIJATELJICA
BLOODYMARY
CRNA RUPA ( SUGRAĐANIN)
SARAJEVSKA FURKA
BABAZABA
NENANANA - nažalost moja Prijateljica više nije na svom blogu...
TRLA BABA LAN
ONAJ KOJI ČVRSTO VJERUJE
ZLATOKOSA
LUNNA
MOKE
ZORA
BESMRTOST DUŠE

BROJAČ POSJETA
257462

Powered by Blogger.ba

eXTReMe Tracker