Travnički Noćni Šetač

Ponovo u akciji... ovaj put trideset godina kasnije...

28.02.2005.

96. SRETAN ČOVJEK...

Jedna prijateljica se ponovo javila...
M. javiću se brzo...
...
Jedna bloggerka se ponovo vratila...
Dobrodošla nazad Babažaba...
...
Jedna žena me je čitav dan ljubila...
Zelenooka je moj život...
...
Zar Vam prijatelji ne ličim na sretnog čovjeka...
...
Dolazi mart...
Najljepši mjesec...
U prvim minutama dočekaću ga svečano...
I samo njemu u čast...
Napisaću novi post...

27.02.2005.

95. ODRAZ U OČIMA...

Čitav dan u glavi mi pjevaju pjesme...
Na Vlašiću je premalo skijaša...
A ni sunce se nije pojavilo...
Uprkos tome shvatio sam...
Da je skijanje ponekad blisko šetanju...
PA smo donijeli odluku da kompletna porodica Šetača...
Iduće godine...
AkoBogda...
Nauči skijati
...
...
Omladina zaspala...
Zelenooka ostala budna...
Proučava neke svoje situacije...
A ja već dugo u Noćnoj Šetnji...
Tužan jer neki Bloggeri odlaze...
Čekam te bloggerko na Travničkim trotoarima...
Neka A. brzo ozdravi...
Veseo jer me je jedan Blogger iz Splita uspio oduševiti...
Dino Hvala ti...
Veliki si...
Umjetnike je lako prepoznati...
Samo možda teško razumjeti...
...
Pomiješanih osjećanja...
U pomiješanim vremenima...
Jedino su Šetnje uvijek isto različite...
Kao sinoć...
Djevojka koju sam vidio nije bila drugačija...
Ni po čemu...
Ali on jeste...
Ne likom...
Hodao je načinom koji je pokazivao ljubav...
Nježno je gazio...
Njegovi tragovi su se manje otiskivali u snijegu...
Nego njeni...
Nije se javio na mobitel...
Samo je gledao u nju...
Šetali su ispred mene...
I koliko god sam se loše osjećao što ih posmatram..
Toliko mi je bilo drago vidjeti njegovu ruku...
Kojom je nježno...
Previše nježno...ako to postoji...
Svako malo tresao snijeg sa njenih ramena...
Ona je uporno i zaljubljeno cvrkutala...
A on je slušao...
Išli smo tako dugo...
Odjednom...
Okrenuše se i krenuše prema meni...
On je i dalje slušao...
A u očima sam mu vidio razmišljanje...
Slušao je njene grlene tonove...
A zamišljao more...
Zalazak sunca na obzorju...
Nekoliko školjki u sitnom pijesku...
Nogavice zavrnute do koljena...
I trči prema njoj...
Po plićaku dok sunce zalazi...
I još sam vidio da zamišlja balkon hotelske sobe...
Neku dragu muziku...
Povjetarac u kosi...
I ples sa voljenom...
...
Prođoše pored mene...
A sada već nisam siguran...
Da li sam povjerovao njegovim očima...
Ili se u njima odraziše moje želje...

26.02.2005.

94. IMA NEKA TAJNA VEZA...

Sjedio sam predugo
U kafani na autobusnoj stanici…
Sumrak ideja je kružio oko mene…
Borba stručnjaka…
Zadimljeni prostor iznad glava Onih Koji Misle Da Nešto Znaju…
Bezobzirno profesionalno odgovaram…
I odlazim kući…

Zelenooka mi je noćas priznala da zna…
Da u zoni sumraka…
Samo zaljubljeni prolaze na drugu stranu…
Neozlijeđeni …
Uz kapućino…
I još uz…
…Dvije kockice čokolade "Volim Te"…
…Zvuke Santane…
…Par vrelih usana…
…Poznate dodire vrhovima prstiju…
…Miris Mimoze na njenom tijelu…
…Glatko izbrijano lice Onoga Koji Je Ljubi Kad Noću Ne Šeta…
…Svjetlost mirišljave svijeće…
…Osjećaj kao da je prvi put…


A poslije…
Kada već vidiš izlaz iz Zone Sumraka…
Još malo pomognu…
Pročitani komentari virtualnih prijatelja…
Opuštajuća tišina mjesečevog odsjaja…
Napola otvorene stranice prvog dječijeg Spomenara…
Hm…
Zaboravile su ih skloniti prije spavanja…


U Noćnu se Šetnju spremam…
Zelenooka će noćas politi vode za mnom…
Sretna jer me izvela iz Zone Sumraka…
Ponovo…
Ona mi je priznala da se ne boji…
I pokazala to…
A ja sam naučio…
Zaista Ima Neka Tajna Veza…
Nisu nas lagali…

25.02.2005.

93. mali ljudi...

Tek stigli sa puta…
Snijeg uporan k'o tvrdoglava mazga…
Noćas na cesti preko Komara…
Vozač mora biti dosta pametan…
Ili dobro lud…
Ostali skreću sa ceste na usputne parkinge…
I ne znaju šta će…


Psihologija je nauka…
Ja sam više tehničar po zanimanju…
I malo pjesnički u duši…
Zato slabo poznajem psihologiju…
Međutim…
Znam kako ja reagujem na neke stvari…
Puno pohvala me postidi…
U ovim godinama to tako dođe…
Kad čujem dobar vic…
Ismijem se od srca…
Ako ga shvatim…
Kad me Zelenooka pogleda…
Znate već…
I omladina kada nešto novo nauči…
Ja se oduševim…

A kad mi nešto ružno kažu…
E to je sad valjda psihologija…
Ponekad pojedinci ostave uvredljiv komentar na ovom bloggu…
Samo ga obrišem…
Ne uklapa mi se u koncepciju blogga vrijeđanje…
Bez obzira na osnovu…
Normalno je da se svima ne dopadam…
I da kažu ne sviđa mi se…
Kritiko dobrodošla si…
Ali uvredo… Ne prilazi…

Nisam ja ljut…
Naprotiv…
Žao mi Onih Koji Nemaju Šta Trebaju Imati Onde Gdje Treba Da Im Stoji…
Pa da se potpišu na uvredu…
Već skrivećki…
Odnosno kukavički…
Laprdaju…
A JA dobro znam…
Samo se za Dobrim konjem prašina diže…
Njima Bože oprosti…
Jer ne znaju šta čine…
A u mojim Memoarima…
Ili kakvoj drugoj lektiri za One Što Su Drugačiji…
Za takve mjesta biti neće…
Pa će zauvijek…
Zauvijek ostati ono što jesu…
mali…

Hvala Vam svima za utiske oko dizajna…
Vjerovatno će biti još sitnih popravki…
Dok naučim kako…
I ja bih volio ukupni izgled malo potamniti…

24.02.2005.

92. LAKOVANE CIPELICE...

Uh...
Hvala Beatrice...
Banner je savršen...
Hvala svima koji će ostaviti komentare na trenutni dizajn...
Dirao sam što ne poznajem najbolje zadnjih nekoliko sati...
Nisam još siguran da je konačan izgled...
Ali više ne vidim dobro...
...
...
...
Bila je lijepa...
Ne kao glumice...
Ili starlete sa televizora...
Više je zračila...
Izdaleka...
Način na koji je svako malo zabacivala pramen kose...
Cupkanje na trotoaru prekrivenim snijegom...
Dok je čekala...
Sat je davno pokazao početak novog dana...
A Noć je uveliko tamnila mozgove Spavača...
Ja sam u nogama osjetio brzo približavanje kraja Noćne Šetnje...
A ona je uporno cupkala...
I čekala...
Nisam joj prišao...
Možda bi uništila sliku koju sam vidio ako bi progovorila...
Možda bi se prepala...
Možda bih ja bio nesuvislo izlišan njenoj samoći...
Samo sam gledao...
Noćna Šetnja je imala predmet osmatranja...
Djevojku na autobusnoj stanici...
Lakovane cipele na snijegom okovanim Travničkim trotoarima...
Bile su ono što bode u oči...
Lakovane cipelice za ples...
Neprirodno tanke za ovo doba godine...
Predugo je čekala da bi mi ličilo da čeka nekoga kome je draga...
Djevojke se ne ostavljaju toliko dugo...
Hladnoća...
Noć...
Cupkala je i dalje...
Bez ljutnje...
Nastavio sam šetnju i prošao pored nje...
Ima li lijepih žena da nisu gorde pogledom...
Ovdje je gordost nedostajala...
Običan pogled...
Previše običan...
...
Nakon nekoliko minuta stigla je limuzina...
Lakovane cipelice su ušle na zadnje sjedište...
I otišle u noć...
A ja sam prvi put vidio lijepu ženu...
Sa običnim pogledom...

23.02.2005.

91. PONEKAD...

Ponekad pomislim…
Nije tako loše…
Kada ti snovi u jednoj noći obiđu zemaljsku kuglu…
( Jenix , kako si? ) …
Ili…
Kad osjetiš i Noćnoj Šetnji da neko…
Dovoljno daleko da ne vidiš…
A dovoljno blizu da osjetiš…
Takođe noćas ima svoju šetnju…
( Zoro , Noćna Šetačice, hoćemo li se i noćas sresti ) …
Ili…
Kada sretneš sam sebe iza ugla zgrade…
Gdje jednom mjesečno dođeš da platiš struju…

Deja Vu Noćne Šetnje nije lako propustiti…
Kada se desi…
Samo je nezgodno kada sebe gledaš…
Kao da si neko drugi…
I vidiš šta onaj Ti radiš…
A ne možeš ga/se kontrolisati…
Taman da zaustiš sam sebi/njemu…
Dok se/ga gledaš kako srljaš u mrak…
Nemoj tamo…
A onaj Ti te ne posluša…
Već pravo ode tamo…
Trebalo bi da se učiš na greškama…
Ali kako saznaš šta je greška…

Neke djevojke su danas u kafiću pričale o bloggerima…
Baklava vole te i u Travniku…
Još jedna sugrađanka mi se javila ovih dana u komentarima…
Nikada nas nije bilo više…
A svi oni koji nisu shvatali da smo stvarni…
Bilo bi im bolje da pročitaju šta to imamo da kažemo…

Teško je saznati kako spriječiti Deja Vu…
Valjda principi u čovjeku…
Ili igra sudbine…
Ili jednostavno želja za posmatranjem svog života…
Nedaju da Deja Vu prestane…

22.02.2005.

90. NERVIRAJU ME...

…Kondukteri koji uzmu novac a ne dadnu kartu…
…Nervozne davno zrele za penziju službenice na šalterima…
…Fotografi koji misle da si ljepši ako se kod njih fotografišeš…
…Privatnici koji imaju firme zato što su imali pare a ne znanje…
…Čitači vodomjera koji misle da rade najvažniji posao na svijetu…
…Vječiti direktori…
…Vječiti studenti…
…Političari koji zbog lopovluka dobiju unapređenje…
…Svi oni koji pokušavaju promijeniti moj grad…
…Nepismeni sa završenim fakultetima…
…Vozači koji ne koriste žmigavac…
…Inspektori koji ne znaju zaustaviti nezakonje…
…Koride…
…Žene koje galame na svoju djecu na ulici…
…Kad spominju ime svoje žene , a zadnje slovo imena pretvore u "o"…
…Vlasnici prehrambenih radnji koji drže robu sa isteklim rokom trajanja…
…Oni koji ne razmišljaju svojom glavom…
…Bloggeri koji ponižavaju druge…
…Instruktori u auto školi koji ne održe sve plaćene časove…
…Dosadni pop up prozori dok surfam internetom…
…Turbo Narodnjaci…
…Žene sa besmislom u očima…
…Vječite neženje…
…Glupo pijani proleteri koji traže belaj već na trećoj čašici…
…Mini suknja na pjevaljki u šatoru….
…Boemi bez žena u svom životu…
…Oni koji svađom traže nešto…
…Ljudi sa penzijama i invalidninama većim od moje plate dok traže veći popust nego ostali…
…Učenici srednje škole koji obrnu redoslijed cifara kada čitaju trocifreni broj…
…Oni koji su sposobni izgubiti nacrtanu ovcu…
…Oni koji mogu pokvariti givikt…
…Oni koji se ne trude da znaju…
…Muškarčine koji tuku žene…
…Žene koje trpe udarce…
…Ulični prodavači petardi …
…Radnice u kladionicama dok uzimaju novac od maloljetnika…
…Žene što brzo pričaju…
…Netalentovani pisači grafita po mojoj zgradi…
…Oni što zarađuju na tuđoj patnji…
…Glupa pravila banke da žiranti za kredit moraju biti " na budžetu " …
…Majstori na dnevnicu…
…Oni što misle da ne znam pa hoće da me prevare…
…Gluposti…
…Radnici koji zabušavaju…
…One što lakiraju nokte dok čekam da me najave kod ministra…
…Ministri kod kojih sam najavljen a njih nema…
…Ljudi što ne rade svoj posao…
…Ljudi koji se petljaju u moj posao…
…Pijetlovi ranom zorom…
…Narodna muzika na mobitelu…
…One što su im sise veće od mozga…
…Oni što mišićima pokazuju pamet…
…Priče o poštenju…
…Izbori…
…Kodirani satelitski programi…
…Alat za provjeru gramatike u Word-u…
…Umjetnici koji objašnjavaju…
…Profesori koji ne objašnjavaju…
…Svađe…
…Ljubomora…
…Nervoza…

… i TV Dnevnici… na svakoj televiziji…
…Uh…

21.02.2005.

89. SMIJEŠNA STRANA SVIJETA...

Nekako mi noćas došlo na oči…
Pa nikako da se skloni…
Smiješna strana porodice Šetača…

Kao onda kada smo za Prvi maj…
Igrali lopte…
A Zelenooka htjela da stigne loptu…
Pa se onako obučena strovalila u rijeku…
poslije kaže nisam mogla zakočiti…

Ili…

Kad smo učili omladinu pjevati…
I mikrofon u liniju prikopčali…
Samo nas bilo ružno slušati…

Ili…

Kad smo išli na more…
Pa učili kolektivno plivati…
A nikad nismo u vodu ušli …
Bez vriske i cike…

Ili…

Kad nam odjednom dođe…
Pa se Zelenooka i ja poganjamo po stanu…
Ko u pubertetu…
A omladina stane na sred sobe…
Podboči se i kaže …
C…c…c … isto djeca…

Ili…

Kad Zelenooka hoće da rješava ukrštene riječi…
Pa kaže…
De baci olovku…
A ja uzmem olovku…
I bacim kroz prozor…
Pa mi ona kaže da nisam normalan…
A ja je samo slušam…

Ili…

Kad na poluvremenu dobre utakmice…
Zapjeva neka dobra pjesma…
A ja skočim plesati da se razgibam malo…
I omladina sa mnom…
Poslije Zelenooka dolazi sebi od smijeha …
Sve do kraja utakmice…

Ili…

Kada pravim palačinke…
Pa onako u kecelji…
Bacam ih u zrak…
I uvijek neke nove egzibicije pokušam izvesti…
I raspjevam se kao na MTV…
Nikad ne znam jesu li palačinci dobri…
Ili me samo vole gledati kako ih pravim…

Ili…

Kada u radnji počnem ispitivati…
Kako na Eurokremu piše…
Rok trajanja 6 mjeseci…
A nama traje pola sata…
Pa se Zelenooka unezgodi…
I kaže prodavačici da sam jutros bez kape…
Pa me propuh malo uhvatio…



Nikako da mi se šega skloni sa očiju…
Valjda sam raspoložen noćas…

20.02.2005.

88. SONET ZA ZELENOOKU...

Ako bi noćas htjela da izađeš na prozor…
Prošao bih ulicom ispod…
I u rukama pronio buket ruža…
Da ti soba zamiriše na proljeće…
I još bih donio dva jorgovana…
Reda radi…

Ako bi noćas htjela da izađeš na prozor…
Nazvao bih te Julijom…
Stojeći u mraku…
Prosuo bih iz grla riječi Pjesnika..
I slušao…

Ako bi noćas htjela da izađeš na prozor…
Znala bi da u svakoj Noćnoj Šetnji ponovo tražim tebe…
Iako te već imam…
Znala bi i još ponešto…
Jer ne znam sakriti ovo što osjećam…

Ako bi noćas htjela da izađeš na prozor…
Vidjela bi da me pubertet nije napustio…
Dubio bih na glavi…
Skakao u snijeg…
Glumio sve smiješne likove kojih bi se mogao sjetiti…
Samo da mi osmijeh podariš…
Pa da sretan u noći ostanem…

Ako bi noćas htjela da izađeš na prozor…
A svjetlo ugasiš da ne vidim da si tu…
I lice iza zavjese sakriješ…
Ja bih te čekao uporno…
I mislio da nećeš doći…
Pa bih sam sa sobom o ljubavi pričao…
A ti bi sve čula…

Ako bi noćas htjela da izađeš na prozor…
Moj svjedok bi bio Mjesec…
Moj brat…
I zvijezda Sjevernjača…
I vjetar sa Vlašića…
I Voda iz Šumeća…
Svi bi oni čuli i svjedočili …
Za iduće vijekove…
Kako te volim snagom Ljudske Duše…
I Voljom Muškarca Koji Zna…

Ako bi noćas htjela da izađeš na prozor…
Dežurni policajci ne bi tražili moju ličnu kartu…
Vidjeli bi razlog moga ludovanja…
Shvatili bi da me vile nose…
Oprostili bi malo uznemirenog javnog reda i mira…


Ako bi noćas htjela da izađeš na prozor…
Ponovo bih te zaprosio…
Zelenooka moja...

19.02.2005.

87. NISAM NIKADA...

…Išao u Noćnu Šetnju bez emocija…
…Plakao radi sebe…
…Smijao se drugima u nezgodi…
…Loše vozio…
…Prevario Zelenooku…
…Bio revoltiran…
…Ozbiljno pokušavao pjevati…
…Namjerno razočarao prijatelja…
…Shvatio ljubomorne…
…Slagao na bloggu…
…Imao pa nemao… osim jedanput…
…Glasao na televotingu…
…Putovao u Grčku…
…Zaboravio neke drage ljude…
…Oprostio laž…
…Smijao se k'o fol…
…Navijao za jačeg…
…Bio pripadnik neke grupe ljudi… osim što sam Blogger…
…Obećao da ću oženiti djevojku koju sam tek upoznao…
…Pogledao u mjesec a da mu ne namignem…
…Ostao u kući bez soka od narandže…
…Toliko popio da uvrijedim …
…Upoznao nikoga kao što je Zelenooka…
…Odbio poslušati alternativnu muziku…
…Savjetovao zaljubljene…
…Na vrijeme se sam probudio…
…Izgubio smisao života…
…Zbog predrasuda zaobišao nekoga…
…Odbio pruženu šansu…
…Zaboravio datum kad je Zelenooka rođena…
…Imao dovoljno vremena…
…Uzalud volio…
…Osjećao se nemoćan pred samim sobom…
…Radio posao koji nisam volio…
…U Noćnoj Šetnji šutio kada sretnem Ljude…
…Balaševe tekstove osjećao nedoživljenim…
…Volio koristiti mobitel…
…Imao strah od letenja…
…Zaobišao One kojima je potrebna pomoć…
…Govorio ono u šta ne vjerujem…


Zasad…

18.02.2005.

86. LJUDI K'O VOZOVI...

Evo me nazad…
Kažu da sam imao i hardverski problem…
Šta god to značilo…
Ali nisam sjedio dok su majstori radili…
Noćne šetnje su i bez računara ono što jesam…

Sinoć u sjećanjima…
Suprotnosti života su pokazale svoje lice…
Što su slike starije …
To sam ja mlađi …
I više je vozova…

Obiđoh Noćnom Šetnjom perone Bivše Travničke Željezničke stanice…
Stanica k'o duh…
I ja sa njom…
U magli…
Ćiro iz dimnjaka bljuje gusti dim…
Osjećaj teškog ćumurnog dima ispunjava nozdrve…
Kuda ću ja to noćas…

Prugom prema Docu…
Opasno je u modernim vremenima…
Dvije kolovozne trake prostiru se po pragovima ispod šina…
Za Šetača tu malo ima mjesta…
Gdje ću sada pola žute banke staviti…
Da ih voz svojim prelaskom spljošti…
I usjaji kao zlatnik…

Baš kao u pjesmi…
Da mi je malo noćas do Podlugova…
Pa da usput …
Samo što krenemo …
Ispod prozora gdje Zelenooka spava…
Kočnicu u drugom vagonu povučem …
I pošaljem joj poljubac…

Samo mi prugu pokvariše…

Ljudi k'o Vozovi…
U mom djetinjstvu su bili…

15.02.2005.

85. SUDBINA...

Nisam ni sumnjao...
Sudbina će pokušati preuzeti naše živote u svoje ruke...
Stalno to radi...
Prije dosta ( puno ) godina sudbina mi je iz čista mira priredila nezaboravno putovanje...
Otišao sam preko 8.000 km daleko od kuće...
I zauvijek se promijenio...
Na bolje...
...
Prije malo manje godina sudbina je ponovo upetljala svoje prste...
Ostavši sam, tamo gdje nisam trebao...
Iza linija...
Čuvavši samo jedan jedini metak...
Za sebe...
Sudbina me povede puteljkom...
Potokom...
Pokošenim žitom...
I dovede nazad...
...
Prije nekoliko godina...
Sudbina mi dovede Zelenooku...
Ostalo već znate...
...
Prije par mjeseci otela mi je nekog dragog...
A istovremeno dala mi je Vas...
Bloggere...
...
I noćas je sudbina ponovo tu...
Njenom perfidnom igrom...
Pripremljenom do u tančine...
A pokrenutom prethodnim uspavljivanjem nekoj mojih instinkta...
Sudbina se pojavi...
Kao automobil pijanog vozača iza nepregledne krivine...
Udari me gdje sam se najmanje nadao...
U računar...
...
Noćni Šetač je pod virusom...
Kompjuterskim...
I kako je više pokušaja imunizacije propalo ...
I više stručnjaka odustalo ...
I više molbi virusu da izađe sam , nećemo mu ništa , odbijeno......
I par ljutitih psovki u rijetkim momentima sam u kući protiv virusa nije takođe pomoglo...
Stoga prijatelji moji...
Po završetku ovog posta ...
Noćni Šetač postaje Noćni Ljutiti Brisač datoteka...
Format c: ...
Sutra rano ujutro računar ide onim istim stručnjacima...
Ugradićemo nešto novo...
Dok se ponovo uspješno ne konektujem...
Nemoj da mi se neko tamo svađa ...
Ili plače...
Ili razvodi...
Ili udaje...
Sačekajte par dana...
Dok se ne vratim...
Sretno...

P.S. Samo za ovaj post donio sam računar od prijatelja i prikopčao ... Zato budite mirni... ovde NEMA virusa...

14.02.2005.

84. VOLITE SE BLOGGERI...

Zelenooka je jutros ranije otišla na posao…
Obaveze…
Probudio sam se sam…
Kafa…Odlazak na posao…
Valentinovo…

08:10… Šaljem SMS… " … Volim Te snagom sreće koju dobijem svakim tvojim osmijehom…"
09:12 … SMS … " … Volim Te snagom kakvu imaju samo Oni Koji Vole…"
10:04 … SMS … " … Ti si Jedina koja uspijeva ukrotiti vjetar koji je uvijek pratio moja lutanja i zaustaviti me na tako dobar način da više nikad ne poželim lutati sam… "
11:07 ... SMS … " … Ne znam koliko ću Ti još puta u Životu reći da te Volim, ali potrudiću se da to nikad ne zaboraviš… "
12:12 … SMS … " … Volim te Dječije Naivno, Muški Čvrsto, Kupidonski Iznenađeno, Pariški Plavo, Fakinski Neodgovorno, a opet drugačije i više nego iko ikog ikad … "
13:06 … SMS … " Samo moje oči znaju svu tvoju Ljepotu … samo moje usne prepoznaju ukus Divljeg Badema sa tvojih usana… Samo ti možeš upotpuniti moj život …"
14:11 … SMS … " Radi Tebe moj život nikad neće biti tužna priča… Radi Tebe moja pijanstva nisu kafanska tuga… Radi Tebe redovno sanjam plave snove… Vidiš li koliko imam razloga za Ljubav… "

15:10 … U kući … Poljubac …
Zelenooka je dobila na poklon Zelene Pletene Rukavice Bez Prstiju Sa Izvezenim Nadimkom … ako ikad poželi da piše Blog da joj nije hladno rukama…
Noćni Šetač je na poklon dobio Novu Amajliju … Cipelice Za Šetanje Kroz Snove… Privjesak …
Izlazak… Ples… Odlazak u noć …
Danas je naš dan … Noćas je naša noć … Sretno Vam Valentinovo Bloggeri …


Specijalni pozdravi:
… Nadamo se da su administratori Blogger.ba alata zaljubljeni … Hvala Vam što Vašom Idejom ostvarujemo Naše Snove…
… Veliki Specijalni Pozdravi idu za sve Bloggere… Volimo Vas…Ne želimo nikoga od vas da izostavimo …
… Poseban Specijalni Veliki Pozdrav ide svim Bloggerima sa liste Prijatelja …
… Poseban Pravi Specijalni Veliki Pozdrav ide svima koji su u sandućiću Travničkog Noćnog Šetača ostavili one predivne Mailove… Odgovoriću Vam svima … Dok dođem do daha…
… Veliki Posebni Specijalni Nježni Pozdrav ide jednoj djevojci koja je radi Prijateljstva smogla snage da prekrši Neka Pravila … Hvala ti…
Poseban Specijalni Bratski Pozdrav ide Velikom Baklavi i Njegovoj Herki … Mirnesi i njenom M. … Plavoj Žabi i porodici…Zlatokosoj U Vasioni i Njenom…Čuvajte mi se …
Poseban Veliki Specijalni Travnički Pozdrav ide svim mojim Sugrađanima , U Travniku ili Bilo Gdje Na Kugli Zemaljskoj … Oni koji su se javili Hvala Vam … Oni koji su Tamo Negdje … pišite …
Poseban Specijalni Veliki Bloggerski Pozdrav ide svim Bloggerima koje sam upoznao… Sue , Revolucionar , Gomez , … Sretno Vam Bilo …
Poseban Specijalni Osjećajni Pozdrav ide jednoj Bloggerki koja mi dozvoljava da dopišem svoje stihove ispod njenih… Piši i dalje tako lijepo …
Poseban Specijalni Rokerski Pozdrav ide Bloggerki koja pije skuplje pivo od mene … Nazdravljam draga prijateljice…
Poseban Veliki Specijalni Vikendaški Pozdrav ide Članovima Vlade AP Vikendica …
Poseban Veliki Specijalni Pozdrav Zlatna Olovka ide za moju Prijateljicu Sa Juga …
Poseban Veliki Pozdrav sa željom da ne bude zadnji pozdrav ide Bloggeru Sa Malte… Vrati se čovječe…
Poseban Specijalni Veliki Luckasti pozdrav ide djevojci iz Lude Kuće… Lujko kako si …
Poseban Veliki Specijalni Zelenooki Pozdrav ide svim Djevojkama , Ženama , Bloggerkama … Voli Vas Zelenooka…
Specijalni Veliki Pomiješani Pozdrav ide babi … žabi … bubašvabi…
Veliki Specijalni Pozdrav Mačkinog Hoda Ide Onoj Koja Ima Čizme…
Veliki Dragi Specijalni Lijepi Pozdrav ide Onoj Čija Je Ljubav Daleko… D.V. kako si…
Veliki Komentatorski Zlatni Specijalni Glasni Mikrofonski Pozdrav ide svim onima koji nisu žalili truda , pameti , cinizma , ljepote osjećaja , sebe , povećanih telefonskih računa i svega ostalog da bi ostavili komentare na Noćne Šetnje Noćnog Šetača… Hvala Vam … bez vas bi Šetač bio usamljen na Travničkim trotoarima…
Neka mi oproste svi koje ne spomenuh … Ja sam samo čovjek sa puno mana …

Hvala Vam svima … Sretno Zaljubljivanje Nezaljubljenim … Sretno Ostajanje u Oblacima Zaljubljenima…

13.02.2005.

83. 13. FEBRUAR 2005.g.

Jutro je počelo sa mailom jedne drage osobe...
A nakon 82 dana Noćni Šetač je došao u situaciju da obavi jednu dnevnu šetnju...
Neprirodno...
Ali kada se već pravila krše onda je malo svejedno...
Ponovo upoznajem bloggere...
Neki dan Revolucionar iz Crne Rupe...
A Danas...
...
Automobil Noćnog Šetača je suviše poslušan da bi danas izdao...
U Mostaru kiša...
Kratki SMS ...
Dolazimo...
Zaplet će početi...
Ili prestati ...
Sa upoznavanjem...
A Bloggeri privremeno nastanjeni u Mostaru trebaju pronaći Zelene Oči i Čovjeka Koji Čudno Hoda Po Danu...
Suviše lak zadatak za Sue_ i Gomeza...
Kafa je obavezna...
A do kafe malo Mostarstkih trotoara...
Isto kvalitetnih kao i Travničkih...
Ostali smo čitav dan...
Poslije je stigao i Filipovich...
AcidAngel je poslala SMS iz autobusa negdje između Sarajeva i Tuzle ...
DaLord je kući...
I šta reći...
...
SUE_ ...
Ona Kojoj Oči Mijenjaju Boju...
Coffe Girl U Danu Bez Uzdaha...
U Čitavom Danu Sa Osmijehom Na Licu...
Šetačica Pored Zelenooke...
Djevojka Koja Gleda U Oči...
Opisivana Nedovoljno Dobro Od Svih Opisivača...
Pozitivna Do Lakoće Postojanja ...
Ona Koja Me Razumije I Po Danu...
Djevojka Koja Zaslužuje Mnogo...
Opuštenosti Privlačna Crnokosa Gledačica Svijeta...

GOMEZ:
Iskren Do Krajnjih Granica...
Skoro Pa Religiozno Izdašan U Znanju...
Onaj Koji Prepoznaje Dobru Toplu Čokoladu...
Čovjek Koji Ima Prijatelje...
Osoba Sa Bloggom U Genima...
Poznavalac Svijetle Strane Svijeta...
Onaj Koji Se Ne Boji Tragova...
Prijatelj Koji Noćnom Šetaču Ostvaruje San...
Onaj Kome Se Može Reći....
Zelenookin Sagovornik U Februarsko Popodne...
...

Dobar je ovo bio Dan...
Sretan Rođendan prijatelju...
...
AcidAngel nedostajala si nam...
DaLord takođe...
...
Sue_ ujutro popi kafu sa Gomezom u moje ime...
Sutra je njegov dan...
...
...
Prijatelji bilo mi je divno. Hvala Vam. Zelenooka.
...
...

12.02.2005.

82. PRVA LASTA...

Sinoć prolazim Travničkim ulicama...
Trotoari su oivičeni sleđenim snijegom...
Sjene noćas razgovaraju sa mnom...
Dok ulične svjetiljke zuje svoju pjesmu...
Tražim...
Tražim novo uzbuđenje...
Damari mi igraju dok pretražujem sjene po zidovima kuća u glavnoj Travničkoj ulici...
Adrenalin struji...
A nikome još nisam čudan...
Nimalo...
Znam ja da jedna lasta ne čini proljeće...
I da jedan dan ne mijenja cijelu godinu...
I da kad puno očekuješ ....
Možda se razočaraš dovoljno dobivenim ...
Čekao si puno a ne samo dovoljno...
I znam da se niko sam nije rodio...
Makar sjena u životu postao...
Ista ove što ih po zidovima kuća u glavnoj Travničkoj ulici prebrojavam noćas...
I znam da mi u danu koji slijedi ne može biti loše...
Možda sudbinsko ali ne loše...
I jesam ja dovoljno zaljubljen da mi čitav život traje...
I ne bi trebao mnogo toga znati...
Jer zaljubljeni često odlutaju samo sebi znanim stazama...
Pa zaborave ovozemaljsko...
I ja tako nekad...
Pa ipak ....
Znam da će biti dobro onda kada dobro misliš....
I kada dobro drugom želiš...
...
Sutra će Zelenooka biti sa mnom...
Čitav dan...
Idemo upoznati neke drage bloggere...
Sretno nam....
I sretno njima sa nama...

12.02.2005.

81. SAUČESNIK...

Nema dana da u sred sastanka...
Ili zaglavljen za stolom prepunim nerazumljivih papira...
Ili baš u momentu dok sa direktorom razgovaram o novom razvojnom projektu...
Nema dana bez obzira gdje sam...
Da mi se tek tako....
Bez razloga....
Ispred očiju pojavi Zelenooka...
Nekako mi mozak bez te slike ne razumije život...
Ali to je po danu...
Noćima je drugačije...
Bolje...
...
U prošlom postu sam dobio jedan novi komentar...
Novi za mene...
I novi za sve bloggere...
Natjerao me je da se sjetim ranijeg života...
Uvijek sam se trudio poštovati pravila...
Koliko se moglo...
Nisam se klizao niz gelendere kad me stariji gledaju...
Kod Deda Mraza u krilu sam rekao da sam bio dobar...
Nisam nikad prošao kroz crveno svjetlo na semaforu...
I tako...
A sinoć sam kriv...
Danas je jedna djevojka prekršila svoje pravilo...
I prvi put napisala komentar na nekom bloggu...

Napisala je: " Citam te od samog pocetka. Ne bloggam, niti sam ikada bilo gdje ostavila svoj komentar, ali ipak, morala sam prekrsiti pravilo. Ono sto pises, a narocito ono sto ne napises, ali ipak kazes, ostavlja me bez teksta vec sedmicama. Apsolutno prekrasno. I jako mudro."...
Modesty.
...
Sinoć sam pisanjem svog razmišljanja toj djevojci bio saučesnik u kršenju pravila...
I ne osjećam se loše zbog toga...
Njen prvi komentar...
Moje prvo kršenje pravila...
Oboje smo mnogo naučili...

Hvala Modesty...

10.02.2005.

80. NOĆ U KOJOJ JE REVOLUCIONAR BIO MIROLJUBIV A JA SKLON POVJERENJU...

Upoznao sam noćas Revolucionara iz Crne Rupe...
A mislio sam kako ću...
Rizik...
Možda će se razočarati...
Možda ću se razočarati...
Možda nećemo imati o čemu pričati...
Da li je moguće da je naša bloggerska povezanost samo fol...
Možda će biti previše mlad...
Možda ću biti previše star...
Možda će jedva čekati da sazna moj identitet i da raspriča svima po Crnoj Rupi...
Možda ja jedva čekam da saznam njegov identitet i da objavim svima ko je Taj Što Hoće Revoluciju...
Ali ništa od svega toga...
Zaista nagodan momak... Revolucionar...
Toliko mi se svidio da sam mu odao jednu tajnu...
Pogledao je moj automobil i shvatio razliku...
Kako me je lako prepoznati...
Pričali smo bez obzira na postojanje ljudi oko nas...
Obavezao me je da pozdravim Bloggere koje ću upoznati u nedelju...
AkoBogDa...
Puno je pozdravio Zelenooku ...
Bila je zauzeta za izlazak noćas...
Ja sam razumio...
Shvatio sam koju grešku Života u Crnoj Rupi Revolucionar hoće da ispravi...
U toj potrazi ima moju podršku...
...
Upoznaću uskoro još neke prijatelje Bloggere...
Možda će se razočarati ...
Možda ću se razočarati...
Možda nećemo imati o ćemu pričati...
Ne opet...
Ovaj put polazim bez dileme...
Dalek je put koji će Zelenooku i Noćnog Šetača dovesti do prijatelja...
Dalek po kilometrima...
Kratak zbog želje za susretom ...
Kratak da bi Zelenooka zaspala dok se vozimo ...
Kratak da bi bio neuspješan...
I dobar...

09.02.2005.

79. RAZUMIJEM...NE RAZUMIJEM...

PROLOG:
Mnogo toga se desilo u međuvremenu...
U komentarima na prošli post između starih drugova i jedno novo ime...
Dino... Dino Dvornik...kako je care...
Prijatelj Gomez odustaje od brisanja blogga...
Žena sa greškom briše blogg...
Mirnesa me u nastupu prijateljstva prozva najčuvenijim bloggerom...
Hvala ti prijateljice...
Revolucionar iz Crne rupe i ja se tražimo po Travničkim bespućima bezuspješno cijelu noć...
Zelenooka i ja smo za jedan od ovih dana sa Sue dogovorili sastanak u Mostaru...
Neki naši bloggeri otvorili blogove i na www.blog.ba...
Tamo nema komentara ali ima uvoz postova sa www.blogger.ba...
Blesavo...
Meni je ovde dobro...
I u takvom stanju postavljam ovaj post...
...
Noćne Šetnje su dobre...
Što Šetač duže šeta ima manje snova...
I više mašte...
Manje straha od stvarnosti...
Više emocija...
Manje glavobolja...
Više želje za dobrim životom...
Manje stresa...
Više prijatelja...
Manje mu žuč prekipi...
Više sa Ljudima razgovara...
Manje se ponaša...
Više tolerancije upije...
Manje je zbunjen...
Više je blogger...
...
Volim Vas ljudi...

08.02.2005.

78. KAD DERNEK UTIHNE...

" Kad dernek utihne
i noc dodje do kraja
kad ostane da pjeva
samo prava raja "...
...
Najdraži dio svakog derneka...
Prava raja kad ostane...
A ja zaplešem sa Zelenookom....
Aerosmith...."Crazy"...
Poneki usnuli pogled nas prati...
I ruka Gledača podigne čašu u zrak...
U zdravlje Prijatelji...
Onda se kafa pristavi...
Neko iznenada izbaci neki novi vic...
Na CD-u se vrti Bijelo Dugme...
"Uspavanka za Radmilu M." ...
I za sve Djevojke koje su jutros u 04 i 15 budne negdje po Bosni...
Malena gleda u fildžan...
Uporno traži odgovor na svjetski važno pitanje...
Koja se slijedeća Udaje...
Hajde dajte nam kasetu sa Vlašića...
Da gledamo naše takmičenje na sankama...
I napuhanim dušecima za more...
I lavorima...
Povaljamo se onako ...
Zelenooka se ušuška pored mene...
Smijemo se našim Budaleštinama...
Zapisanim na video kaseti jednog toplog januara...
Odmah poslije rata...
Eno i S. ... Ona je sad u Americi...
Jeste...
Javi se ponekad...
Vidi mene... Ha ha ha...
U neka rana jutarnja doba Djevojke su uglavnom zaspale...
Izvlačim utrnulu ruku ispod Zelenooke i pravimo "mušku" kafu...
Ljudi ovo je dobro pravo...
Jašta je neg' dobro...
Hajde... daj da razlijemo ovo votke uz kafu i haj'mo...
Budimo supruge , djevojke , sestre , drugarice,...
I kroz rano jutro razilazimo se...
Kako je dobro imati prijatelje...

07.02.2005.

77. OBRIŠI SUZE MALA MOJA...

Uh...
Noćna Šetnja je sinoć bila zbog velikih minusa vrlo kratka...
Dolazak kući lijep kao i obično...
Kapućino sa šlagom....
Razgovor...
Planiranje malih potrebnih detalja...
Hoćemo li upoznati jednu bloggerku...
I onda onaj isti đavo...
Što ga je Balaš opisao...
A ja prepisao na ovaj blogg...Tu odmah desno...
Natjera me i ...
Ustanem i upalim muziku....
Normalno...
Ali ovaj put uzmem CD sa narodnim pjesmama koje mogu slušati....
I izaberem Luisa...

"Suza na dlanu
Bješe more sna
Ruku ispruženih meni
Stajaše ona " ...

A Zelenooka se prvo začudi...
Otkud da ja pustim tu pjesmu...
A kad je počeo refren...

"Obriši suze mala moja
Nek osmeh lice ti krasi
Obriši suze suviše si mlada
Da obraz suza ti kvasi" ...

Zelenooka pusti suzu...
Uh...
Zašto muškarci ne znaju razumjeti ženske suze...
I recite nam već jednom šta trebamo raditi kada vi plačete...
Prvo osjećao sam se kriv...
Onda... uvijek mi je neugodno kada Zelenooka plače...
Teško mi je gledati takvu...
A ne mogu je ignorisati...
Kao da se ništa ne dešava...
Ako priđem...
Zagrli me i pođe još jače plakati...
Ako odem u drugu sobu...
Mrzim sam sebe...
Nikad nisam znao savladati ženske suze...
Šta god uradim...
Ili ne uradim... ne valja...
Sreća pa Zelenooka to zna...
Nakon par minuta je jednostavno ustala...
Došla polako do mene...
I poljubila me...
Kao da sam na svojim usnama osjetio da su njene suze slatke...
Ili to nisu bile one žalosne ...
Ljute ...
Teške suze...
...
Još uvijek se nisam navikao na ženske suze...

06.02.2005.

76. PAMTIM TO KAO DA JE BILO DANAS...

Dobro se sjećam te noći...
Ustvari ta noć je počela negdje oko 14,00 sati...
Zelenooka je poslala svoju sestru da mi javi...
Požuri...
Brzo sam stigao sa posla kući ...
A još brže smo stigli do bolnice...
Već dugo je spakovana torba u plakaru čekala polazak...
Odveli su mi je nekud...
A ja sam samcat u bolničkom bijelom hodniku...
Da idem...
Da ostanem...
Izađe doktor i kaže... Ništa...
Mogu li do nje ... jok....
Odem ja kući...
Pješke...
Kod kuće skontam auto mi ostalo kod bolnice...
Opet nazad...
I opet se popnem...
I opet doktor ... Ništa ...
I opet kući...
Spustila se noć...
Opet u bolnicu...
Doktore šta...
Kaže moguće su komplikacije...
Moram ići do nje... jok...
Spasite mi ženu doktore...
Govorim a nije me to ni pitao...
Opet bijeli bolnički hodnik... Uh...
Tačno šezdeset i dvije pločice na podu od ordinacije do vrata na hodniku...
I opet doktor... izgleda da će ipak biti dobro...
Neću ja da izgleda ... hoću da bude dobro...
Hajde malo kući...odmori pa dođi ujutro...
A noć... Znaš li ti doktore koliko traje noć...
Idem ipak kući...
Pokušavam odmoriti...
U ležećem položaju gledam televiziju...
A ne vidim sliku...
Vidim moju Zelenooku...
U jednom momentu...
Grč u stomaku...
Skočih...
Svi pitaju šta mi je ...
A ja kažem...
Zelenooku je sada zaboljelo...
Ma daj...
Baš ti znaš...
Nakon dvije minute zazvoni telefon...
Halo ...
Čestitam... Dobili ste kćerku.... Ona i beba su dobro...
Jurim kroz noć da ih vidim...
Znao sam da je moj grč bila njena bol...
Još je u ordinaciji...
Sve je u redu... išlo je prirodno...
Ona mene tješi...
A ja velik kao svijet...
...
Pamtim to kao da je bilo danas...
A ima tome osam godina...

05.02.2005.

75. OVE ĆU NOĆI NAĆI BLUES...

Da...
Ove ću noći sigurno pronaći Blues...
Samo kako...
Kako na Travničkim i inim ulicama pronaći blues...
Gdje tražiti...
Naivan kakav već može biti jedan Noćni Šetač...
Potražiću Blues...
U zamrznutim otiscima malih stopa u snijegu kroz ulicu Šumeće...
Oko noćnih svjetiljki u blizini Šarene Džamije...
U mislima noćnih čuvara u kafićima ovog Grada...
Pokušaću pronaći Blues i na drugim mjestima...
Do kojih uglavnom dospijem dobrim... strahovito dobrim vibracijama...
Možda ću pronaći Blues u Odluci jednog Bloggera da ušuti...
Bloggera koji je odlučio da vrisne svojom tišinom...
I jednostavnost postojanja zaustavi svojom voljom...
Potražiću Blues u pokajničkoj riječi drage prijateljice....
Mirnesa je ipak noćas sretna...
Možda u stihovima Krvave Meri ima smisla....
Ali ja noćas tražim Blues...
Tražim ga i u odluci jedne djevojke da voli...
A nije je strah da mi to kaže...
Možda ću ispod mosta na rijeci Lašvi pronaći Blues...
Možda je Zelenooka moj Blues...
Na ulicama koje nogama miluje Noćni Šetač puno je Bluesa...
A ipak mi se čini...
Da ću ove noći pronaći Blues...
Samo ako pogledam u sebe...

04.02.2005.

74. NOBELOVA NAGRADA...

" … Nikad niko u Travniku nije ni pomislio da je to varoš stvorena za običan život i svagdašnje događaje. Nikad, ni posljednji balija ispod Vilenice. To osnovno osjećanje da su oni odnekud drukčiji nego ostali svijet, stvoreni i pozvani za nešto bolje i više, ulazilo je u svako ljudsko stvorenje, sa hladnim vjetrom sa Vlašića, sa reskom vodom iz Šumeća, sa slatkim žitom prisojnih njiva oko Travnika, i nije ih nikad napuštalo, ni u snu ni u bijedi ni na samrtnom času…"

"… Njihov grad, to je ustvari jedna tijesna i duboka raselina koju su naraštaji s vremenom izgradili i obradili, jedan utvrđen prolaz u kom su se ljudi zadržali da žive stalno, prilagođavajući kroz stoljeća sebe njemu i njega sebi.Sa obe strane ruše se brda strmo i sastaju pod oštrim uglom u dolini u kojoj jedva ima mjesta za tanku rijeku i drum pored nje. Tako sve liči na napola rasklopljenu knjigu na čijim su stranicama s jedne i druge strane, kao naslikani, bašče, sokaci, kuće, njive, groblja i džamije…"

" Nikad niko nije izračunao koliko je sunčanih sati priroda uskratila ovome gradu, ali je izvjesno da se sunce ovde docnije rađa i ranije zalazi nego u ma kojoj od bosanskih mnogobrojnih varoši i varošica. To ne poriču ni Travničani, ali zato tvrde da sunce, dok sja, nigdje ne sja tako kao nad njihovim gradom…"

"… Sa svim tim dolaze travnička djeca na svijet, ali više od svega sa gordošću. Gordost, to im je druga priroda, živa sila koja ih kroz cijeli život prati i pokreće i udara im vidan znak po kome se razlikuju od ostalog svijeta. Njihova gordost nema ničega zajedničkog sa naivnom nadmenošću obogaćenih seljaka i sitnih kasablija koji se, zadovoljni samim sobom, vidno prse i glasno hvale. Njihova gordost je, naprotiv, sva unutarnja; više jedno teško naslijeđe i mučna obaveza prema sebi, svojoj porodici i varoši, upravo prema visokoj, gordoj i nedostižnoj predstavi koju oni imaju o sebi samima i o svojoj varoši…"

Nobelovac Ivo Andrić : " Travnička Hronika "

- - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - -

Dragi Bloggeri…
Takav je moj grad…
Takvi smo mi Travničani…
Nikad nas niko nije bolje opisao nego Travničanin i Nobelovac Ivo Andrić…
U ime svih nas malih velikih ljudi...
Hvala mu…

03.02.2005.

73. KAD JE NESTALO MEZE , POČ'E PRIČA BEZVEZE...

Uh šta je to sve bilo noćas...
Old Canadian x 2...
Gajba Sarajevskog...
Gajba Karlovačkog...
I još dvije flaše...
Isto Karlovačkog...
Vlašički sir...
Količine neograničene...
Suho meso sa Biljanske regije...
Ajvar domaći uprženi blagi...
Majoneza...
Thommy naravno...
Sudžukice isto domaće...
Bilo i Coca Cole ali se nije popila...
Mark Knopfler nas je poveo u noć...
"Solid Rock"...
"Sultans of Swing"...
"Tunnel of Love"...
U neka doba je Johny Lee Hooker naručio " One Bourbon , One Scotch , One Beer " ...
Oko ponoći Vaya Con Dios...
"Don't Cry For Louie"...
"Puerto Rico" ...
Old Canadian je tu negdje i nestao...
Uz U2 i "ONE" smo odplesali zadnji ples sinoć...
Pa smo provjeravali može li se na praznim gajbama sjediti...
I nikad nismo našli one još dvije prazne flaše Karlovačkog...
A ni pune nigdje nisu bile...
Znam da je oko 4 ujutro Zelenooka rekla...
Da zovnusmo još nekog zafalilo bi nam meze...
A ja dodadoh...
I pića Dušo...

02.02.2005.

72. GLEDAČI U OČI ( Ljudi Koji Te Gledaju U Oči Dok Razgovaraju Sa Tobom )...

Desilo se sinoć mnogo toga...
Cijelu noć su u mom društvu bili Čistaći Ulica Od Snijega...
Oni zato što moraju a ja ...
Tako Živim...
Vraćali su svojim kamionima snijeg prema mojim Trotoarima...
Ali sam ih sinoć razumio...
I bez ljutnje sam im odpozdravljao...
U pauzama između tmine noći...
I osvijetljenosti rotacionim svjetlom grtalice snijega...
Sreo sam dvoje mladih...
Veseli...
Drže se za ruke i čavrljaju...
A ruke im se smrzle pa Ona svoju uvlači u Njegov rukav..
Ali ne puštaju se...
Stanem sa njima...
Šta ima.. šta nema...
Ona sve cupka a uporno gleda u njega...
I nasmiješena...
Još su mladi ali dragi su mi...
Ispričamo se i hajde...
Oni prema Plavoj Vodi...
Ja ću prema Hotelu...
Kad nakon desetak metara...
Okrenuše se i ona dotrča do mene...
"Čuj...Jel'de ti si Noćni Šetač? Onaj sa interneta?"
"Koji?" pravim se malo blesav...
"Onaj sa onog... bloganja bolan."
Šutim...
Ona me gleda i vesele joj oči...
"Jel'de da jesi... Ne boj se čuvaću tajnu"
"Zašto misliš da jesam ?" ispitujem i nadam se da će se povući...
"Jel' zato što sada šetam? "...
"Nije" odgovori Ona...
" Po očima... tako sam zamišljala Šetača kada sam čitala"...
Po očima...
Znate li Bloggeri da još uvijek postoje ljudi koji gledaju u oči dok razgovaraju sa nekim...
Bez obzira što su mladi...
A ti isti Gledači U Oči znaju čuvati tajnu...
Rekao sam joj ko je Noćni Šetač...
Sada me poznaju Djevojka Sa Travničkog Semafora...
I Noćna Gledačica U Oči...
Neka...

01.02.2005.

71. ISTISNUTI MAJONEZU IZ TUBE...

Postoje noći kao stvorene za pisanje bloggova...
A postoje i noći o kojima se nema šta pisati...
I one treće...
Niti su za ...
Niti su protiv...
...
Noćna Šetnja je bila svježa...
Prava zimska...
Šetao sam trotoarima posutim solju...
Ispod soli led...
Ispod leda asfalt...
Ispod asfalta majka Zemlja...
So mi je pomogla da se kližem po ledu...
Led je sakrio moje voljene trotoare...
Asfalt se od hladne zemlje prehladio...
Pa ne godi pod nogama...
Bilo je i nekih zakašnjelih Spavača Po Čitav Život...
Bilo je i policijskih patrola...
Neki autobusi su kasnili i u sred noći napuštali Travnik...
Odnekud se glasno čuo televizor...
Dok su nevidljivi signali satelitske televizije ozračivali svaku moju ćeliju...
Vjerovatno nikad kao sinoć nisam mrzio mobitele...
Uporno su Loši Birači Telefonskih Brojeva zvali pogrešan broj...
A ja sam se cijelu noć osjećao kao Majoneza u tubi...
Koju onaj koji istiskuje pritiskom na vrhu tube tjera unutra...
Umjesto napolje...
Pa sam se vratio Zelenookoj brzo...

Travnički Noćni Šetač
<< 02/2005 >>
nedponutosricetpetsub
0102030405
06070809101112
13141516171819
20212223242526
2728

E-mail :

BLOGGERI KOJE SMO LIČNO UPOZNALI...
GOMEZ
COFFEE GIRL
ORCA
VStarRIDER
CRNA RUPA
EKLIPSA
DELEGAT
PLAVA ŽABA
SEMS
MIRNESA
JARAN IZ MAHALE
BABAŽABA
SUPERJUNAK
STUDENT
JENIX
LUJKA
NESVJESNA
BLOODY MARY
EHOOOO
ZOKA
BAKLAVA
PAPIRNI
DITE OD PAPIRA
ŠESTA SESTRA

POSEBNI LINK:
www.pungas.com

ARHIVA NOĆNIH ŠETNJI...
JULI 2007
JUNI 2007
MAJ 2007
APRIL 2007
MART 2007
FEBRUAR 2007
JANUAR 2007
- - - - - - - - - - - - - -
DECEMBAR 2006
NOVEMBAR 2006
OKTOBAR 2006
SEPTEMBAR 2006
AUGUST 2006
JULI 2006
JUNI 2006
MAJ 2006
APRIL 2006
MART 2006
FEBRUAR 2006
JANUAR 2006
- - - - - - - - - - - - - -
DECEMBAR 2005
NOVEMBAR 2005
OKTOBAR 2005
SEPTEMBAR 2005
AUGUST 2005
JULI 2005
JUNI 2005
MAJ 2005
APRIL 2005
MART 2005
FEBRUAR 2005
JANUAR 2005
- - - - - - - - - - - - - -
DECEMBAR 2004
NOVEMBAR 2004

PRIJATELJI
MIRNESA
PLAVA ŽABA
ORCA
IZBJEGLICA IZ BESPUĆA
PONIŽENI I UVRIJEĐENI
STUDENT
SUPERJUNAK
DRINSKI
ZOKA
EKLIPSA
JARAN IZ MAHALE
PAPIRNI
ŠESTA SESTRA
AP VIKENDICA
LUJKA
MOJ PRIJATELJ GOMEZ
COFFEE GIRL
NESVJESNA PRIJATELJICA
BLOODYMARY
CRNA RUPA ( SUGRAĐANIN)
SARAJEVSKA FURKA
BABAZABA
NENANANA - nažalost moja Prijateljica više nije na svom blogu...
TRLA BABA LAN
ONAJ KOJI ČVRSTO VJERUJE
ZLATOKOSA
LUNNA
MOKE
ZORA
BESMRTOST DUŠE

BROJAČ POSJETA
258347

Powered by Blogger.ba

eXTReMe Tracker