Travnički Noćni Šetač

Ponovo u akciji... ovaj put trideset godina kasnije...

31.01.2005.

70. ODMOR...

Sinoć nije bilo Noćne Šetnje...
Dnevne obaveze su umorile moje tijelo...
Zelenooka je u noći tražila moje prisustvo pored sebe...
A ja sam gledao kroz prozor cijelu Noć držeći je za ruku...
Ne brini moj Grade...
Noćni Šetač se samo odmara...
Sutra sam ponovo na Tvojim trotoarima...
I sa Svojim Prijateljima Bloggerima...

30.01.2005.

69. ZELENOOKA UZVRAĆA...

Sinoć sam kasno došao kući...
Noćna šetnja je bila dosta zanimljiva...
Ali kod kuće...
Pred vratima stana na prekidaču zvona stajala je poruka...
"Ne zvoni..." ...
Polako sam otvorio vrata...
Hodnik je obasjavala svjetlost malog fenjera obješenog na vješalicu...
Druga poruka na podu...
"Znaš li da te volim..." ...
Znam ali...
" Kreni u sobu..." ...
Postalo je interesantno...
Otvorio sam sobna vrata...
CD je sam počeo svirati...kako...
"Still Got The Blues"...Gary Moore...
Na stolu još jedna poruka...
"Pogledaj daljinski..." ...
Pogledao sam...na daljinskom je pisalo "PLAY ME"...
Pritisnuo sam dugme...
Na televizoru sam gledao video kasetu...
Isječci sa naše svadbe...
Dijelovi iz TV emisije u kojoj smo učestvovali...
Naša djeca kako se igraju...
Bez tona ... uz Blues sa CD-a...
Mobitel je odsvirao prijem SMS poruke...
"Noćas ću spavati kod mojih.Ostavila sam kasetu da ti ne bude dosadno.Volim te." ...
Nikad je ne pitam zašto negdje ide...
Presvukao sam se i legao...
San me je savladao...
A Gary Moore je i dalje svirao blues...
...
...
...
Osjetio sam dodir usana...
Poznatih usana...
Na CD-u Gary Moore je svirao broj 15. "Cold Black Night"...
A Zelenooka je bila uz mene...
Nije nigdje daleko otišla...
Čekala je kod kolegice da dođem...
I da me iznenadi...
A onda je došla....
Da proživimo još jednu Savršenu Noć...

29.01.2005.

68. RECEPT...

Recept za savršenu noć...
Zelenooka...
Noćni Šetač...
Old Canadian i dvije čaše...
Celine Dion..."My Heart Will Go On"...
Whitney Houston... " I Will Always Love You"...
Maria McKee..." Show Me Heaven"...
Mjesec tek pomalo proviruje kroz prozor...
Na zidovima odsjaj plamena iz peći...
Snijeg pada i oboje znamo da je vani hladno...
Tu je još i jedna ruža...
Poljubac u vrat...
Naježila se...
Prsti su nam isprepleteni dok plešemo...
Zelenooka je obučena kao za svečani izlazak...
Noćas možemo biti bilo gdje...
Na Nijagarinim Vodopadima...
Ili na ulicama New Yorka u novogodišnoj noći...
Na safariju u Zimbabweu...
Na koktelu u filmu o Džemsu Bondu...
Možemo biti dodatni članovi posade Apolla 13...
Zaljubljeni par u Prljavom plesu...
Mogu biti Noćni Šetač ...
U šetnji sa Prijateljicom...
I Ljubavnicom...
I Suprugom...
I Mojom zakletvom...
A samo sa Zelenookom...
Kosa joj miriše na pokošeno žito...
I na more kad nadolazi plima...
Diše tako da je jedva čujem...
Znam da u mom zagrljaju osjeća sigurnost...
A ova noć tek počinje...
...
O uspjehu recepta za savršenu noć pričaćemo dok ova noć prođe...

28.01.2005.

67. DEJA VU...

I noćas kao početkom januara...
Noćni Šetač...
I njegov Automobil...
I još neko...
Zelenooka...
Ovaj put u epizodi duboki snijeg...
Bijele linije više nema...
Samo uklonjeni nanosi snijega varaju umorne oči...
Papuča kočnice je noćas neprijatelj...
A još je daleko do doma...
Kilometrima...
Policijska upozorenja su jasna....
Zimska oprema...
A Noćni Šetač ne želi Zelenookoj putovanje učiniti neudobnim...
Lanci za snijeg ostaju u prtljažniku...
Možda će dvije H4 100 W otopiti koju pahuljicu na cesti...
Dovoljno su nisko postavljene da se tome mogu nadati...
Zelenooka me gleda dok smo u kanjonu...
Pita me mogu li kao nekad voziti...
Kao onu vožnju iz priče mog bivšeg suparnika na cesti...
Probaćemo nešto...
Ući u krivinu sa podignutom ručnom...
Dok S3 kopaju snijeg ispod sebe u suprotnom pravcu...
Nije strašno...
Ako si to dugo vremena već prije radio...
Ali ipak je to bilo davno prije...
Zelenooka nije uplašena...
Samo mi kaže Malo si lud...
A ja znam da je to istina...
I znam da uživa dok po Kijametu gazimo Noć...
Noć je moje vrijeme...
Bez obzira što je noćas ovako gadno na cesti...
Ja još uvijek Noći vjerujem da me neće napustiti...
I ostaviti na pedeset i sedmom kilometru magistralnog puta...
Pedeset osmom...
Pedeset devetom...
...
...

27.01.2005.

66. U POTRAZI ZA B.

Pojavio se iznenada...
Iz jedne male sporedne ulice...
Odmah sam primijetio da nije propalica...
Suviše zamišljene oči su tragale za nečim što samo one vide...
Prošao je pored mene i znao sam da je primijetio moj lik...
Ignorisao me je...
Njegov cilj je bio mali prozor na jednoj kući...
Kućici ustvari...
Mala bosanska kućica na sred uskog sokaka...
Sresti u Noćnoj Šetnji takav lik značilo je mnogo...
Ono što ću vidjeti kasnije dalo mi je za pravo da se nadam...
Ljudi ipak postoje...
Stao je pod prozor i stavio ruke u džepove....
Nogom je po snijegu crtao nešto...
Nešto kao krugove koliko vidim...
A vjerovatno slabo vidim...
Jer na kraju nožnog crtanja osmijeh mu se navuče na lice...
Osmjehnu se nehotice i ja...
Tu stanuje B. ...znam je iz viđenja...
On posegnu rukama za snijegom....
Napravi iznenađujuče malu grudvu...
I lagano je baci prema prozoru...
Udaljim se malo...
Vjerovatno mu treba malo privatnosti...
U prozoru bljesnu svjetlo...
I nečija glava se pojavi iza zavjese...
Nadao sam se da je B. ...
I tada se desi nešto neočekivano...
A lijepo...
On poče recitovati stihove...
Potekoše riječi iz grla junaka...
Nepoznate...
A lijepe...
Dovoljno sam daleko da ne smetam...
A dovoljno blizu da čujem...
Čiji život ne može bez nje...
Čiji snovi samo jedan lik sanjaju...
Ona se zadrža na prozoru do kraja...
A kad riječi utihnuše i nje nestade...
Eh zašto pomislih...
Već sam se razočarao kad se ona opet pojavi...
Držala je nešto u ruci...
Predaleko da raspoznam...
Kao maramicu ili...
Poljubi ono što je držala i baci mu pred noge...
Svjetlo se ugasi...
On se sagnu...
Uze ono...pomirisa...poljubi...
I skoči iz sve snage u zrak...
Skočih i ja...Yes! ...
On me ugleda...
Priđe...
Poznajem ga...
Kuda.. pita me...
Noćna Šetnja ... odgovorih...
Mogu li i ja sa tobom...Noćas ne mogu spavati...vidi...
Bila je to maramica sa monogramom...
I otiskom njenih usana...
Možeš naravno...
I ta noć stvori još jednog mladog Noćnog Šetača...

26.01.2005.

65. MEDE BRUNDE...

Noćas je bio show...
Razočaran količinom snijega koji uporno pada...
I pretvara moje Ulice u bezličnu bijelu masu....
Neraspoložen malo dođem kući...
Omladina se uzbunila...
Zelenooka uzvrtila...
Hajdemo kad toliko hoćete...
Uzmemo sanke...
Natrpamo se sve četvoro kosmonautski...
Kapa...Šal...Rukavice...Džemper...Bunda...Čizme...Uh...
I napolje...
Četiri Meda Brunda gegaju se Travničkim Ulicama...
Ustvari dva se gegaju...
A dva mala sjede na sankama...
Gdje ćemo...
Šta ćemo...
Gore...
Dole...
U neka doba dođemo u onu istu ulicu gdje sam se ja kao mali sankao...
Nisam bio tamo sramota koliko dugo...
Već je predugo...
I noćas se tu sankali...
Ponovo na istom mjestu...Sve se nekakve slike javiše...
Onda smo išli kupovati budaleštine...
Rum pločice...
Ledeni čaj (?)...
Jedne pertle za mene...
Pred kućom se Omladina počela fino ponašati...
Taman se prvi put u životu lijepo svi otresli bez ičije pomoći...
A meni došlo ono moje...
Pa skočim i zavalim Zelenooku u duboki snijeg...
Odmah je Omladina skočila i ...
Cika...
Vriska...
Komšiluk na prozorima...
Rezultat: Omladina umorna zaspala...
A Zelenooka čeka da završim sa bloggom...
I sve mi šapće na uho...
"Sada ćeš ti vidjet za ono zavaljivanje..."...

25.01.2005.

64. CRNO - BIJELI SVIJET...

Noćas pada snijeg...
U neograničenim količinama...
Skroz mi osvijetli tminu januarske noći...
Bijelo bi da crno bude bijelo...
A crno se neda...
Crno - bijeli svijet...
Kako preživjeti crno - bijeli svijet...
Svijet u kojem si ili kriv...
Ili Prav...
Bos...il' Hadžija...
Frajer...ili Peder...
Lovac...ili Plijen...
Sirotinja...ili Tajkun...
Sudac...ili Osuđenik...
Sretan...ili Nesretan...
Muško... ili Žensko...
Kako preživjeti u svijetu bez kompromisa...
Ili te Volim...ili Te Mrzim...
Ili si sa Nama...ili si Protiv Nas...
Ili si Blogger...ili si Nepismen...
Ili Imaš...ili Nemaš...
Ili te Mrze...ili Te Vole...
Hoću da sam negdje drugo...
Bijeli snijeg pod nogama...Crno Nebo iznad glave...
A šta sam ja tu između...
Ni Bijel ...Ni Crn...
Siv više onako...
Kontrastan i Tmini Noći... i Pahuljicama Snijega...
Ni tamo sam...ni ovamo...
Nekako više imam nego nemam...ali nemam sve...
Nekako sam sretan...ali ima i malo tuge...
Nekako sam zaljubljen...a još uvijek se zaljubljujem...
Nekako se smijem...a suze uporno čekaju svoj red...
I vidim ja...
U Crno - Bijelom svijetu...
Nekako mi siva najdraža boja...

24.01.2005.

63. KAFANSKA...

Sinoć u Noćnoj Šetnji ožednih...
Slabe su u Noćnim Šetnjama mogućnosti rješenja tog problema..
Ali nošen instinktom Noćnog Šetača pronađoh kafanu...
Svjetla su još bila upaljena..
Konobarica za šankom izgledala je kao da mrzi i samu sebe...
I čitav ostali svijet...
Za stolom u ćošku jedini noćni gost...
Ne valja biti sam u kafani...
"Je li slobodno..."
"Sjedi jarane , hm..."
Sjedoh...
Valjda ću moći popiti piće i nastaviti...
Konobarica se dogega do stola....
"Pivu...I dajte kolegi šta pije..." rekoh...
"Ljutu" odvrati pijanac...
Nije mu po mom mišljenju više ni trebalo piće...
Konobarica donese naručeno...
"Živio..." nazdravih osobi preko puta mene...
"Lako je to reći jarane. Kako ću bolan živit' kad me ne voli više? "
Eksira svoju ljutu pa nastavi monolog kao da osjeti da ću ga pažljivo slušati...
"Nije bolan lako sad meni. Eto , hm , sjeo si tu i vidim, hm , misliš živio i .... jel da .. gotovo...
E nije jarane ...ne dam ja da bude gotovo... nije bolan kriva jebiga.. ja sam...
Volim doći u kuću al ne mogu brate unutra...jebaji ga nisam ti ja za kuće..
Vod'o sam ja nju...jesam matere mi...i na onu reviju...
I kod Mrzlog u kafanu...
Jebiga ona pjevač'ca tamo pjeva ...a mene 'oće ova ljuta...
I ja skočim...turim joj nešta para znaš gdje...
A ona moja skoči i ... jebaji ga...haj' živio...
Mala daj nam još po jednu..."
"Neka ... dosta je ... " rekoh ali on me već ne čuje...
I govori dalje...
"Donesem joj cvijeće ima dole komšinka prodaje pa najljepše mi dadne...
Volim je pravo matere mi...samo nekad zajebem...
Kaže mi ona fino nemoj bolan..a ja ...hm...
Nije to da hoću već kad mi ona kaže nemoj u meni nešto...
Ne bi ja al' eto sad moram kad ona kaže nemoj...
Hm...Jesam i glup u p....m.......
Šta ti kažeš jarane...Bogami da je vidiš rek'o bi ljepota...
K'o s televizije...samo brate slabo joj kupim šta za obući...
A i ne traži ništa ima već dugo...Kaže neka...biće...
A ka'će bolan više bit'...
Ka'će to bolan bit pa da više ... da bolan budem kod kuće...
Bolan to je ljepota samo da vidiš...
Što ću ja ovde kad me ona čeka...a znam da ne spava...
Jebaji ga..."
Gledam ga i ne vjerujem...
Čovjek koji izgleda kao da nema ljubavi ni prema sebi...
Sudbina se sa njim već dugo poigrava...
A i mene večeras iskušava...
Odluka je u mojim rukama...
" Idemo stari...reci mi gdje stanuješ..." podigoh ga sa stolice...
"Tu i tu " promrmlja...
Odvedoh ga do "te i te " adrese...
Samo mahnu rukom i posrčući krenu uz stepenice...
Uđe...
Ostao sam usamljen ponovo....
I uopšte nisam siguran...
Da li sam pomogavši njemu...
I vrativši ga kući...
Upropastio njeno usamljeno veče ...

23.01.2005.

62. KAKO MI JE MJESEC POSTAO PRIJATELJ...

Neka je godina od onih devedesetih...
Naravno noć je...
Snijeg...brrrr...
Kafana pored puta...
Puno nekih ljudi koji ne znaju...
Tragovi tamo...
Tragovi ovamo...
Ulična svjetla iz nepoznatog razloga vrlo slabo svijetle...
Alkohol pomaže samo da oči zasvijetle...
Zašto sam noćas sam...
Ponovo...
Kad ona već postoji...
Odoh je tražiti...
Pustite me...
Snijeg...
Livada nekakva...valjda...
Potok... Uh...
Kao da je ponovo akcija...
Ma šta ti je budalo...
Rat je završen...
Gdje ću sad...
I tada me osvijetli...Mjesec...
I mene i puteljak...
Onako "zaliven" nisam se bojao...
Dovede me Mjesec brat pod njen prozor tačno...
I ostavi...
Sakri se iza oblaka i sačeka da bacim kamenčić u prozor...
Dalje je bilo puno lakše...
A tu noć Mjesecu Bratu mome neću Nikada zaboraviti...

22.01.2005.

61. U NOĆI KADA PADA SNIJEG...

U noći kada pada snijeg Noćni Šetač ostavlja tragove...
Tragove čizama...
Tragove ponosa...
Tragove Onoga Koji Traži Ono Što Još Nije Našao...
Lako je pronaći njegove tragove...
Samo ih treba shvatiti...
Zašto gleda u ljude...
Zašto se saginje da dohvati djetetovu cuclu ispalu iz kolica...
I trči za Mladom Majkom da je vrati...
Zašto poznaje Noćne Pijance i Ljude Bez Sudbine...
I zašto su mu Travničke ulice tako drage...
Jedan je samo razlog tome...
Svaki put...
Kada u Noćnoj Šetnji vidi Zabludu...
Kada vidi Prevaru...
Preljubu...
Romantiku...
Ljubav...
Strast...
Kolonu parkiranih automobila...
Ugašene ulične svjetiljke...
Mačku koja bježi ispred Njegovih nogu...
Pekare koji vrijedno rade u noći...
Zvijezdu padalicu...
Žuto trepčuće svjetlo Travničkih semafora...
Ugašeno svjetlo u prozorima mojih prijatelja...
Izlizanu boju na pješačkom prelazu...
Noćne Perače Ulica...
I zatamnjeni zvuk uvijek bučne Plave Vode...
Noćni Šetač postane malo iskusniji...
Malo Pametniji...
Iskreniji...
Osjećajniji...
Shvatljiviji...
Emotivniji...
Svjesniji...
Takav izmijenjen se onda vrati kući...
A Zelenooka odmah primijeti promjenu...
I zbog toga me svaku noć sve više Zavoli...

21.01.2005.

60. NOĆ KAD SAM ŽELIO POKUŠATI...

Travničke Ulice su noćas tihe...
Ali melem za dušu Noćnog Šetača noćas nije Tišina...
Trebaju mi Ljudi...
Pravi ljudi...
Optimisti...
Dobri...
Kao da tražim izgubljeno vrijeme...
Evo nekog...
Ona ne zna šta će...
On je više Ne Voli...
Ne vide me...
Dajte mi malo Sretnih Lica...
Evo još nekog...
Noćni pijanac i još Neko...
Koga samo pijanac i vidi...
Zbog koga Pije i Posrće vlažnim trotoarima...
A svi saobraćajni znakovi noćas pokazuju Zabranu Parkiranja...
U kasnom noćnom autobusu za Negdje tiha plava svjetlost...
Noćni Šetač voli plavu svjetlost...
Kao da neće snijeg ni noćas...
Vidio sam dvoje mladih...
On je Voli ali je ne razumije...
Ona se Osvrće ali...
Ja sam predaleko da bi me prepoznala...
Mislila je da sam Sjena...
Nigdje saobraćajnog znaka za Bolju Budućnost...
Dežurni Prorok je izgeda zaspao...
Meni bi trebalo samo malo nečije Sreće...
Ne što sam zavidan...
Već da ne budem izrod...
Jedini koji se noćas Ima Kome Vratiti...
Znam da negdje napolju ima Sretnih Duša...
Ali oči traže da ih vide...
Teško je stalno vjerovati Pričama...
A uporno gledati One Koji Ih Ne Vole...
Ili Ih Ne Pitaju Ništa...
Ili Ih Tuku I Ponižavaju...
Ili Ih Ostavljaju Kod Kuće Dok Obilaze Kafane...
Ili...
Noćna Šetnja je lijek protiv Depresije...
A Noćas ostadoh Sam Između Pojedinih U Noći...
Pojedinih Koji me Nisu prepoznali...

20.01.2005.

59. IMA DANA...

Ima dana kada ne znam šta da radim sa sobom...
Ali danas definitivno nije takav dan...
Danas je lijepo...
Buđenje u posebnom raspoloženju...
Posjeta Onome Koji Je Otišao...
Porodica na okupu...
Lijepe misli...
Sitne kovanice za komšijsku djecu...
Zelenooka je danas posebno lijepa...
Skromna...
A lijepa...
Idemo malo i do tvojih...
Zete može li još jedna baklava...
Djeca se grudvaju...
Danas komšinica neće gledati u fildžan...
Na malom kasetofonu Safet Isović...
Starija djeca raznose kurbane...
Haj'mo i mi zapjevat'...
Vrijeme je kući...
Čuvajte se klizavo je...
Javićemo se kad stignemo...
Draga pristavi kafu...
Lijepa si danas...
I ti si dragi...
Obično je noć moje doba...
Danas je bilo drugačije...
Danas je Dan U Kojem Sam Uživao...
A sutra ću nastaviti svoje Noćne Šetnje...
Čitamo se Bloggeri...

20.01.2005.

58. BAJRAM ŠERIF MUBAREK OLSUN...

Svim Bloggerima muslimanske vjeroispovijesti Bajram Šerif Mubarek Olsun...

19.01.2005.

57. IMATI PRIJATELJE...

Zelenooka je ostavila komentar zahvale u prošlom postu za sve Bloggere koji su joj poželjeli ozdravljenje. Hvala Vam i od mene...
Vaši komentari na prošli post su me ponukali da kažem nešto o mojim prijateljima...
Mislim i na vas Bloggeri...
Prijatelj...
Kako se postaje prijatelj...
Kada si težak sam sebi...
A sa nekim ti malo lakše...
Kada možeš nekome poslati SMS sa porukom "Šta ima..."...
A on odgovori " Ma eto..."...
Kada ti u sred Noćne Šetnje zatreba društvo...
A on na jedan tvoj poziv ustane iz kreveta i dođe...
Kada se slučajno upoznaš sa drugom porodicom na plaži...
A naveče zajedno roštiljate na balkonu uz crno vino...
Kada nekoga slušate šta govori...
Kada nešto nekom možete dati a ne kažete koliko to košta...
Kada vas jednostavno zabrine što ga nema...
Da nije šta bilo...
Lako je postati prijatelj...
Samo budi iskren...
Lakoća postojanja uz prijatelje nije nepodnošljiva...
A sve male stvari čine velike prijatelje...

19.01.2005.

56. NOĆ BEZ ŠETNJE...

Zelenooka je bila noćas bolesna...
Bio sam uz nju...
Sada je dobro...
Nisam išao na noćnu šetnju...
Nisam pisao blog...
Javiću Vam se noćas...

17.01.2005.

55. ZAMISLI ŽIVOT U RITMU MUZIKE ZA PLES...

I onda probaj dalje...
Zamisli jednu kuću negdje na Obali nekog toplog mora...
Zamisli oko kuće Bijele Jorgovane...
Zamisli Dvije Palme odmah pored...
I zamisli kako svira Black Velvet od Allannah Myles...
Zamisli da je tiha noć...
Valovi šapću prolazeći kroz Pijesak na obali...
Iznad ulaznih vrata gori Fenjer...
Zamisli da je Mali Svjetionik...
Ne za brodove...
Za Zelenooku...
Zamisli da su na prozorima Poklopci od pruća...
A sa obale se u daljini vidi samo More...bez kraja...
Zamisli Pun mjesec...
I njegov Odraz na morskoj površini...
Zamisli kako joj se odraz mjeseca od površine mora igra Sjenama po Licu...
I onaj čuperak koji se Bori za svoje mjesto...
Zamisli povjetarac koji Miriše na Sutra...
I naše isprepletene Prste...
Zamisli još ako možeš njen Sneni Pogled...
Onu svojstvenost zbog koje je zovem Jedina...
Zamisli školjku u kojoj Huči More...
Zamisli tišinu morskog Pejzaža...
I onaj osjećaj uspješnog Bijega od Samoće...
Zamisli Ljubav koja Sjedinjuje...
I kako nam More zapljuskuje članke...
Zamisli Postojanje između svih stvarnosti...
Zamisli sretnog Noćnog Šetača...
I Zelene Oči...
Zamisli Noć U kojoj Ljubav Pobjeđuje...
Zamisli Raj...
Ili...
Jednostavno zamisli Život...
U ritmu Muzike za Ples...

16.01.2005.

54. SVE NJEŽNE RIJEČI SVIJETA...

Sve nježne riječi svijeta...
Sačuvao sam za te...
I trudim se da pronađem između svih onu...
Koju ću samo Ja reći samo Njoj...
I da niko nikad više nikome da istu kaže...
Da bude Naša Riječ...
Kao Naša Pjesma...
Naša Klupa...
Naš Kamen u Podacama...
Naši Stihovi...
Naš Pogled Sa Prozora...
Naše Zajedničko Učenje Informatike...
Naš Život...
Kako pronaći takvu riječ...
A da znači ono što osjećam...
Ljubav..
Strast...
Suživot...
Onaj Pogled...
...
Riječ...Hm...
Možda može Draga...
Ili Ljubavi...
Srećo...
Labude...
Srce...
Mišu...
Ja te Volim...
Ljubim...
Želim...
Plačem...
Ti me činiš Sretnim...
Ti si moj život...
Uh...
....
Sve već izgovoreno...
Lijepo ali izgovoreno...
A onda sinoć po povratku iz Noćne Šetnje...
Već je spavala...
Legao sam pored nje...
Želio sam joj reći da sam stigao...
A Zelenooka u polusnu stavi ruku na moja usta...
Zatim je skloni....
Poljubi me...
Skupi se uz mene i utonu u san...
Sve mi je rekla bez ijedne riječi...
I ponovo me natjerala da se u nju zaljubim...

15.01.2005.

53. NOĆ KOJU ĆU ZABORAVITI...

Sinoć je Noćna Šetnja bila teška...
U nekim drugim ulicama...
Nekog drugog grada...
Ili već...
Na ulicama je bila gužva...
Samo ja od Noćnih Šetača...
I ostali...
Oni Koji Ne Vide Pored Očiju...
Nekoliko Njih Sa Srcem Od Leda...
Četiri Žene Bez Lijepih Lica...
Djeca Koja Žele Da Odrastu...
Jedan Pijanac Sa Propijenom Platom...
Najstarije Prijateljice Noći Pored Puta...
Oni Koji Ne Znaju....
Dvije Istućene Supruge...
Jedan Kojem Se Na Licu Vidi Da Mrzi...
Nekoliko Njih Koji Vriskom Daju Oduška Zakašnjeloj Mladosti...
Par Studenata Bez Egzistencijalnih Rješenja...
Lovci Na Probleme...puno ih...
Petorica Što Drugom Jamu Kopaju...
Jedan Previše Naivan Da Bi Opstao...
Nijedna Poštena U Srcu...
Nijedan Sa Imenom Prijatelj...
A Dvojica Sa Flašom U Rukama...
Jedan Što Laje Na Mjesec Umjesto Najboljeg Prijatelja...
Nekoliko Neodlučnih...
Trojica Što Traže Nešto Da Ukradu...
Jedan Skamenjen Od Bola...
Dvije Što Misle Da Su Lijepe I Pametne...
Jedna Od Njih Sa Krezavim Osmijehom...
Četiri Puzača Ulice...
...
Kad već pomislih da nema ništa od ovog svijeta...
Naiđe Jedna Što Liči Na Spas...
Ali je već dolazilo jutro...
Kao da je kasno za to...

14.01.2005.

52. ZAŠTO ŽURIM...

Šetam ulicama Travnika...
Iza jedne roletne nazire se žensko lice...
Izgleda da me ne vidi kako treba...
Nisam ni pijanac...popilo se vrlo malo...
Ni lutalica...svaka Noćna Šetnja ima cilj...
Odnekud dolazi muzika...
"Šta će mi život bez tebe dragi
Kad drugu ljubav ne želim da imam..."
Neko je tužan večeras...
Ili zaljubljen...skoro pa isto...
Snijeg pokušava da pada...
Tužno je kako nestaje prije nego dodirne tlo...
Tlo kojim korača Noćni Šetač...
Noćas ne ostavljam tragove...
Noge idu same...okreću se nazad...
Kratka je Noćna Šetnja noćas...
Žurim Zelenookoj...
Što bi mi trebao život bez nje...
Kad drugu ljubav ionako ne želim da imam...

13.01.2005.

51. ŽENA KAO NIJEDNA...

Na svaki njen osmijeh…ja procvjetam…
Na svaku njenu želju…ja pažljivo slušam…
Na svaku njenu suzu…ja ostarim čitav dan…
Na svaki njen pogled…ja se izgubim…
Na svaki treptaj oka…ja se zabrinem…
Na svaku njenu kretnju…ja se pokrenem…
Na svaku njenu riječ…ja nisku bisera čujem…
Na svaku njenu tugu…ja je branim kao zvijer…
Na svaki njen poziv…ja odgovorim…
Na svaki njen uzdah…ja pretrnem…
Na svaku njenu misao…dajem svoje dvije…
Na svako njeno čekanje…ja požurim…
Na svako njeno oduševljenje…meni srce veliko…
Na svaku njenu muziku…ja zaplešem…
Na svako njeno davanje…ja dajem još više…
Na svako njeno slamanje srca… ja se odmah slomim…
Na svaku njenu depresiju…ja joj nedam samoću…
Na svaki njen prst…ja dodam jedan svoj…
Na svaki film koji voli …ja poznajem glumce…
Na svako njeno traženje… ja nađem…
Na svako njeno protivljenje…ja pokušam…
Na svaki njen poljubac… ja deset uzvratim…
Na svaku njenu lucidnu izjavu…ja se napunim ponosom…
Na svaki njen trenutak kada je sa mnom…ja znam da zavisim od toga…
Na svaku njenu ekstravaganciju…ja je još više volim…
Na svakom od njenih zelenih očiju…ja se vidim u njima…
Na svakoj od njenih vrlina…ja postanem bolji čovjek…
Na svakom od njenih čekanja…ja postanem Noćni Šetač…

12.01.2005.

50. MAGLA...

Noćas sam bio u magli...
Magli koja je noć koju volim pretvorila u nešto džinovsko...
I ljigavo...
Mrak je postajao bijel...
Zagušljivost je iz zadimljenih sirotinjskih kućeraka prešla na Grad...
Staza Noćnog Šetača postade nevidljiva i za One Koji Znaju...
Najbolje je stati...
Tako malo treba Čovjeku da stane...
Dovoljno je da ne vidi pored očiju...
Ne dopušta ožalošćena vrba gustinu granja razvodniti maglom...
Niti noga Noćnog Šetača hoće da uspori...
Putnika namjernika nema...
Samo dva nevoljnika prođoše bez znanja dokle ... kuda... gdje su...
Plavom svjetlošću obasjan Noćni Šetač plovi kroz maglu...
Znam da je negdje kraj...
Kolika je pobjeda doći do kraja magle...
Kada moraš odmah nazad krenuti...
Kolika je pobjeda pobijediti maglu...
I vidjeti oko sebe...
Kada će novo jutro bez problema samo sa sebe sprati nevidljivost...
Još dok ljudi spavaju...
A Noćni Šetač je već davno stao...
Kolika je pobjeda uopšte pobijediti...A ne osjećati njenu slast...
...
Ili je bolje jednostavno proći kroz maglu i tragati...
Tragati za vedrim noćnima u kojima Noćni Šetač ima punu snagu...
A kada ugledaš da magla prestaje...I noć ponovo oblači crni ogrtač...
Nadati se da si pronašao ono za čim si tragao...

11.01.2005.

49. DA LI SE SJEĆATE...

Koliko se daleko možete sjetiti svog života...
Barem onih najvažnijih stvari....
ljudi...
događaja...
situacija...
...
Ja se dobro sjećam noći kada sam postao Noćni Šetač...
Kišilo je...
Nigdje oko mene nije bilo nikoga...
Te noći sam prekinuo još jednu uzaludnu igru zaljubljenosti...
I kada je djevojka još jednom otišla zauvijek očekivao sam nešto loše...
A samoća u toj noći mi je navukla smješak na lice...
I počeo sam bez ikakvog vidljivog razloga svoju prvu Noćnu Šetnju...
...
A sjećam se i drugih slika...
Kako me je mama usplahireno tražila po ulici dotrčavši sa posla.... Uvijek se bojala zemljotresa...
Sjećam se kako sam se stidio u prvom osnovne što sjedim u klupi sa djevojčicom...
I puštanja brodića po malom jezeru na Plavoj Vodi...
A kad smo zakopavali kutijice sa ceduljom "Ćao. Prošlo je dugo vremena" na mjesta koja još uvijek pamtimo... A nismo ih još otkopali...
Sjećam se prve ekskurzije... Mrakovica...
I zadnje ... Ohridsko jezero...pet dana kao pet godina...
Sjećam se jednog prijatelja sa kojim sam putovao daleko....pisao je pjesme...
I jedne djevojke od preko sedam mora ...
Sjećam se svih mojih uličnih trka...svih pobjedničkih i posljednje u kojoj sam poražen...Nikad više...
Sjećam se studentskih soba u kojima sam maštao o budućnosti...
Jedne Noći koja je od mene napravila čovjeka...
Grozničavog učenja gitare da me ona vidi kako sviram...
Jednog predivnog ljetovanja sa jaranima u Baškom Polju..
Sjećam se snajpera po Šumećkim trotoarima...
Minobacačkih granata na Vlašićkoj cesti...
Prijatelja koji izdiše pred mojim očima...
Sjećam se moje nevjerovatne mirnoće kada sam shvatio da sam na Treskavici zatočen u obruč...
Povratak nazad...Gdje ste drugovi...
Sjećam se još mnogo stvari....
...
I vjerujem da štogod više imaš sjećanja...
Toliko si bolji čovjek...

10.01.2005.

48. NOGOSTUP ZA NOĆNE ŠETAČE ( ili za Onoga Koji U Rukama Čuva Onu Koja Gleda Kroz Prozor U Maglovito Jutro...)

U vremenima poput ovih šetnja Noćnog Šetača može donijeti i traumu...
Iznenađenje...
Slučajan susret sa neznankom hladnih prstiju...
Nevidljive tragove vjetra Sjeverca sa Vlašića...
Može se u Noćnoj Šetnji pronaći Rješenje...
Ili ostati u Zabludi...
Kao sinoć...
Šetnja nije imala trajanje...
Jednostavno je postojala...
Svi švicarski i ini satovi nisu računali vrijeme Noćne Šetnje...
Noga Noćnog Šetača je čvrsto gazila gradske trotoare...
Dok su u izmaglici svijetlile neke čudne sjene...
Sve nas je više...Noćnih Šetača...
Zaljubljenih u mir i tišinu...
U žubor drage i bliske vode...
U poroznu prolaznost bijelih linija na mekom asfaltu...
Sinoć u Noćnoj Šetnji razmišljao sam...
Ljubav nije na naslovnim stranicama dnevnih novina...
Niti u glavama onih koji ne znaju...
U džepovima Noćnog Šetača prsti se ugriju na temperaturu života...
U isprepletenim rukama u ljubavnom dodiru ne znam šta su moji a šta njeni prsti...
Palim upaljač...
Kvarim ritmiku mrkle noći tankim bljeskom kremena...
Moje lice se za trenutak pojavi u tami ispod oblaka...
A nijedan slučajni prolaznik nikad ne naiđe u pravom trenutku...
Dobro je...Noćna Šetnja dovodi mi pred oči moje mlade prijatelje...
Kako samo liče na mene nekada...
U oproštajnoj poruci kaže ovo,ono...
Pet minuta kasnije: Možda...
A ja posmatram rađanje ljubavi...Iz dubine noći gledam i samo ja vidim...
Treperenje Noćnog vazduha liči na uzdah Žene u Iščekivanju...
A Noćni Šetač čuje izlive Ljubavi...
Možda je nemoguće...
Možda je sve ovo samo velika filmska varka ili...
Ili je Noćni Šetač pijan...
Ili nezna šta govori jer je star i zaboravan...
Možda i zna ...
Možda i može i da čuje... i da vidi...
Možda osjeti Deja Vu svoje dvadesete...
Možda ga sudbina u Noćnoj Šetnji uputi baš na tu stranu...
Da on bude slučajni prolaznik... i svjedok svetog trenutka...
I da progovori...

Odlučite sami...

09.01.2005.

47. VOLIM...

Kako sad reći šta sve volim...
Toga ima puno više od onoga "ne volim"...
Evo ovako...
...
Volim Zelenooku( to već znate)...
Volim...
Volim putovanja...
Fotografisanje sa porodicom...
Pisanje blogga...
Volim sladolede čudnih naziva...
Dvije male djevojčice...
Balaševićeve tekstove...
Volim biti Sam Svoj Majstor...
Volim Zelenooku držati za ruku...
Šetnju u predvečerje...
Nekoliko filmova ("Christine")...
Spavanje po danu...
Noćne Šetnje...
Volim to što imam nekoliko prijatelja bloggera...
I što nemam velikih problema...
Volim biti na moru...plivati...
Volim pizzu sa maslinama i sirom...
I točeno "Karlovačko"...
Volim i svoj grad...
Perece i čokoladu sa kokosom...
Volim praviti palačinke...
Zamišljati mjesta gdje nisam bio...
Biti heroj ulice svojoj dragoj..
Volim...
Volim svoja sjećanja...
Fakultet....Amerika...Ohridsko jezero...Njemačka...
Volim i što je Zelenooka preživjela ranjavanje...
I pogled sa prozora našeg stana...
Volim što me školski drugovi sretnu nakon dvadeset godina i kažu " Ostao si isti..."...
I neke stihove volim...
I mrke Travničke noći..
Nekoliko mostova...
Sve četiri strane svijeta...
1. Maj...
Godišnji odmor...
Dignuti noge na tabure dok gledam utakmicu...

A najviše volim to što me Zelenooka voli...

08.01.2005.

46. NE VOLIM...

"Džipadžije,dizel butikaše..."...
Jest bio je Balaš u pravu sa pjesmom o tome šta sve ne vole...
Ali ima još...
Kod mene...
...
Ne volim preglasan televizor kada prolazim pored vrata nečijeg stana...
Pokvarenog miša PS/2...
Muškarce koji plešu kao žene...
Žene koje izgledaju kao muškarci...
Naljepnicu na autu " Spor sam ali sam još uvijek ispred tebe"...
Autostopere koji stoje na cesti a ne pokraj nje...
Ne volim rižu...
Vodeni sladoled...
Mušice na uličnim svjetiljkama...
Phone book u mom mobitelu...
Ne volim kada dvoje šute...umjesto da pričaju...
Ne volim odljepljene naljepnice sa gaziranih sokova...
Broj potrošenih telefonskih impulsa...
Trojan virus...
Krivine u kojima ima pijeska na cesti...
Kamenje na stazi za sankanje...
Ispuhan dušek na plaži...
Ne volim kada me se sjete samo kada im trebam...
I kada čitaju novine odozada...
Ne volim pričati za vrijeme jutarnje kafe u kafiću...
Odgovoriti na pitanje "Kako si,šta ima?"...
Plave farove na automobilima...
I pokvaren automatski pojas...
Ne volim podignutu stonu lampu...
Ni ažbahe ne volim...
Pogled sa prozora jedne sobe...
Sedamdesetidvije stepenice ...
Ne volim kada žena plače...
Ni kada se ljuti...
Ni kada se ljudi koje kulturno odbiješ ponovo vraćaju jer misle da ćeš se predomisliti...
Ne volim se predomisliti...bez dobrog razloga...
Ne volim ni što sam tvrdoglav...
Ne volim brijanje...
Čvrsto zaklopljene tegle marmelade...
Crnu hroniku...
Police za CD-ove iz kojih oni stalno ispadaju...
Forume u kojima se psuje...
Razne ocjenjivače moga života...
Nervozne djevojke...
Nekoliko mačaka iz susjedstva...
Radnika u samoposluzi koji misli da su svi lopovi i sviju prati šta rade...
Prljave automobile...

A Zelenooku volim...

07.01.2005.

45. NIJE KAO SEX , ALI...

Noćas je tmurna noć...
Noćni Šetač počinje svoju Noćnu Šetnju...
Ovaj put poslovi su me potjerali da kasno krenem nazad za Travnik...
A daleko sam...
Vlažna noć...
Moj vječiti partner, Automobil je debelo spreman za zimu...
Polazak je hladan...
Radna temperatura je stručni izraz za dušu...
Vrlo brzo smo ugrijani...
Kao jedan...
Plava svjetlost obasjava kabinu....
Slučajni prolaznici mi ipak ne mogu vidjeti lice...
Od brzine...
Vjetar je jak...ne previše ali dovoljno da ga osjetim...
Kako je nemoćan...
Noćas je drum samo moj...
Bijela linija me ne ograničava...
Ona me vodi u noć...
Halogena svjetla razdiru noćnu tamu...
Maglenke se ne smiju koristiti ako nema magle...
Ipak noćas želim da sve sija...
Motor je sretan zbog noge Noćnog Šetača...
Papučica gasa ze zateže...
Kako je dobro biti sam na cesti...
I juriti...
Strah se javi samo da mi šapne : " Možda ima leda..."...
I ode...
Nije noćas ova vožnja za njega...
Sam sa samim sobom....Noćni Šetač... i njegov vjerni partner...
Šibaju lice noći...
Povremeno joj moram pokazati da je se ne bojim...
Noćas je jedna od takvih noći...
Bože kako uživam...
Rijetka vozila iz suprotnog smjera smanjuju svjetla dok mi prilaze...
Kao da se poklone snazi ljubavi...
Noć,partner i ja.... Ljubav...
Krajputaši brzo dolaze...I još brže nestaju iza mene...
Znakove ne gledam noćas...previše su zahtjevni... i dosadni...
I pokušavaju stati između mene na drumu...
I Zelenooke kod kuće...Ona me čeka noćas...Nije zabrinuta...
Vjeruje u mene...Poznaje moje sposobnosti...
Koliko mogu i koliko znam... Sve Zelenooka poznaje...
Zato se ne brine...
Neravnine na putu su moja briga...
A Sava Eskimo S3 uspješno ostavlja tragove u snijegu na kolovozu...
Obasjan plavom svjetlošću Noćni Šetač putuje...
Kao kauboj kroz preriju...
I vrlo malo je Hrabrih koji će mu stati na put...
Ustvari noćas nema nijednog...

06.01.2005.

44. YOU CAN LEAVE YOUR HAT ON...

Nakon nekoliko godina u vezi...
Ili u braku...
Na poslu...
Na moru...
Na internetu...
Logično je očekivati da dođe do zasićenja...
Postanu stvari predvidive...
Pa nemaju onu istu draž...
Uzbuđenje...
Onda i mi umislimo da je to to...
Nema više nikad...
Jadni mi...
Bla...bla...bla...
...
U tom momentu treba imati dušu...
Smoći snage i spoznati načine za iznenađenje...
Kad prepoznaš smiraj strasti pronađi svoj način...
Vrati uzavrelu partnerovu krv...
I svoju...
Nisu to nikakve velike stvari....
Naprotiv...
Sitnice se zaista pamte...
A male igre ponovo postaju važne...
Najlakše je odustati... Iako ne izgleda tako...
Bježanje sa mjesta zločina... Ne pomaže...
Zato za sve one djevojke koje noćas osjećaju zasićenje svojom vezom...
I ne znaju kako dalje...
Dajem recept koji je Zelenooka iskoristila...
Nekad ne tako davno...
Uzmite video kasetu " 9 and 1/2 weeks "( Devet i po nedelja)...
Nađite scenu kada Kim Bassinger pleše uz pjesmu "YOU CAN LEAVE YOUR HAT ON" i Joe Cockera...
I uradite isto to pred svojim dragim...

Zelenookoj je uspjelo...

05.01.2005.

43. ODLAZAK U NOĆ...

Noćas je velika noćna šetnja...
A nisam noćas sam...
Društvo mi pravi Old Canadian Whiskey...
Zelenooka je zaspala...
Ova noć je za sabiranje...
A meni se sve sabralo...
Od nauke do politike...
Mog solitera...
I ulice....
Škole koja nikad ne završava...
Studenti koji se boje ispita tu ne prolaze...
Noćas je asfalt Travničkih ulica sleđen...
I klizav...
A noga Noćnog Šetača će teturati znam...
Krug je ponovo otvoren...
I nije neki krug kad se otvori...
Valja to sve zatvoriti noćas...
Treba stići svoju sjenu da se ona prva ne vrati sa Noćne Šetnje...
Drugovi moji...
Vi koji ovo čitate...
U krug će noćas Noćna Šetnja ići...
Ne bojte se krug me dovodi nazad...
Pratiće me Old Canadian Whiskey...
I misli Branimira Š.:

[b]"Uz tihu kletvu jurim kroz grad
Kaput na ramenu, normalna stvar
Novine u ruci, jucerasnji broj
Ne izgledam lijepo, briga me za to
Zalazim u svaku birtiju
Tamo trgnem vino, rakiju
A onda zurim da ne zakasnim
I prije nego sto se pozdravim s njom
Dodirnut cu joj usne lagano
Odlazimo zajedno u noc ..."[/b]

Budite sretni noćas vi čitaoci koji ste sastavni dio mog blogga...
Sreća je nedjeljiva i ja je nosim punim plućima...
I nikad...ama baš nikad...neću biti pesimista...

04.01.2005.

42. VAŽNO JE UČESTVOVATI...

Nemojte me pogrešno shvatiti...
Kao i svaki muškarac i ja sam u duši sportista...
Nekada aktivan a sada...
Fotelja i daljinski...
Pratim redovno Formulu 1...
Reli Pariz - Dakar...
Nascar...
Ligu Šampiona...
Rukomet kad igraju naši...
Nekad se nešto i pogodi na kladionici...malo...
Ustvari Zelenooka je u tome puno bolja...
Stavi dvicu na Cagliari i pogodi...
Pa me poslije zeza...
A obično nedeljom napravim kokice...
I otvorim jedno Sarajevsko...
I onda Formula 1...
I skijaški skokovi...
...
Ali ono što mi nije jasno...
Uvijek ja za slabije navijam...
Ne mogu se oteti tome...
Nekako mi simpatični ono što se uporno bore...
A sa druge strane profesionalci....
U Formuli navijam za Montoyu...
U reliju Pariz -Dakar za Jutu Kleinschmidt...
U skijaškim skokovima za onog malog Slovenca...
A oni su u većini slučajeva drugi , treći , ...rijetko prvi...
Nekako mi ne ide da navijam za šampione...
Žao mi onih drugih...
Ne stoji mi da budem jedan od miliona sa majicom Schumahera...
I nije mi Oliver Kahn najdraži golman...
A Beckham najljepši igrač...
Ni Real najbolji klub...

Jesam li ja sportista u duši...
Ili sam samo jedan veliki snob...oportunista...
Ili nedaj Bože kontrarevolucionar...

03.01.2005.

41. ZNATEL' PRIČU...

Da li su krive jeftine kafane...
Pjevaljke što sa kratkoćom suknje sve više krešte...
Ili pak novopridošli provincijski znalci...
Amateri za cvijećem u rukama...
Možda i one...žene bez okvira...
Samo slika...
Da li je krivica do njih...
Ili su vanzemaljci zaista jednom došli...
I pokorili nam umove pa sve ovo nije istina...
Već snovi...
Da li krivicu nose nedužna djeca što se igraju klisa...
Dokle seže gubitnička igra sudbine...
Dal' smo zaista krivi mi...
Možda je ulični prodavač novina odnio sa sobom i našu sreću...
A čovjek što popravlja kišobrane ne može zakrpiti dušu...
Ko je taj koji krivicu nosi...
Pa sreću uporno mijenja tuga...
A Travnik se opet zamaglio...

02.01.2005.

40. BOLJE BITI PIJAN NEGO STAR...

Priznajem nije me dugo bilo...
S razlogom...
Pa iako me ne treba pitati za razloge noćnih šetnji, sam ću ih noćas reći...
Zelenooka je željela da proslavi Novu godinu...
A ja sanjam njene snove...
I znam šta želi...
Pravdajući se vama njenom željom , a njoj službenim putem, otišao sam na Mjesto...
Mjesto gdje je ona željela da budemo...
Spremio sam našu pjesmu...
Dva fenjera...
Mirisne svijeće...
Čokoladu " Volim te "...
Veliki ležaj...
Šampanjac...
Sve ostalo sam izbacio da napravim veliki prostor za ples...
Na prozorima sam nacrtao more...
Mjesec...
Avion koji polijeće...
Mobitel sam " namjerno" zaboravio napuniti...
Naravno i njen...
A onda sam se u petak vratio po nju...
Mislila je da ćemo kod njenih...
A ja sam vozio dalje...
Mislila je da ćemo u Sarajevo...
A ja sam uporno vozio u krug...
Ili ravno...
Ili...
Čak je pomislila da sam organizovao sastanak sa ostalim bloggerima......
A onda smo stigli...
Bila je nevjerovatno sretna...
Sijala je jače nego mirišljave svijeće...
Kao malo dijete obradovala se slikama na prozorima...
Kao žena me je zeleno gledala...
A ja sam vidio svoj odraz u njenim očima...
Zajedno...sami...sretni...
Plesali smo uz našu pjesmu...
Poljubio sam je u ponoć...
I malo prije...
I stalno poslije...
U tri sata ujutro je rekla da ne želi da se završi ova noć...
U pet sati je sa smiješkom u licu spavala u mom naručju...
Ja sam je gledao ...
Opet...
A ona je sanjala mene...
Poslije mi je ispričala...
I u njenom snu smo plesali...

01.01.2005.

39. DOBRO VEČE BLOGGERI...

Evo me nazad...
Bilo je uzbudljivo...
Interesantno...
Romantično u jednom dijelu...
Ali sam uspio održati obećanje...
Umoran sam...
Sve ću Vam sutra ispričati...
Barem ono što se može riječima opisati...

Travnički Noćni Šetač
<< 01/2005 >>
nedponutosricetpetsub
01
02030405060708
09101112131415
16171819202122
23242526272829
3031

E-mail :

BLOGGERI KOJE SMO LIČNO UPOZNALI...
GOMEZ
COFFEE GIRL
ORCA
VStarRIDER
CRNA RUPA
EKLIPSA
DELEGAT
PLAVA ŽABA
SEMS
MIRNESA
JARAN IZ MAHALE
BABAŽABA
SUPERJUNAK
STUDENT
JENIX
LUJKA
NESVJESNA
BLOODY MARY
EHOOOO
ZOKA
BAKLAVA
PAPIRNI
DITE OD PAPIRA
ŠESTA SESTRA

POSEBNI LINK:
www.pungas.com

ARHIVA NOĆNIH ŠETNJI...
JULI 2007
JUNI 2007
MAJ 2007
APRIL 2007
MART 2007
FEBRUAR 2007
JANUAR 2007
- - - - - - - - - - - - - -
DECEMBAR 2006
NOVEMBAR 2006
OKTOBAR 2006
SEPTEMBAR 2006
AUGUST 2006
JULI 2006
JUNI 2006
MAJ 2006
APRIL 2006
MART 2006
FEBRUAR 2006
JANUAR 2006
- - - - - - - - - - - - - -
DECEMBAR 2005
NOVEMBAR 2005
OKTOBAR 2005
SEPTEMBAR 2005
AUGUST 2005
JULI 2005
JUNI 2005
MAJ 2005
APRIL 2005
MART 2005
FEBRUAR 2005
JANUAR 2005
- - - - - - - - - - - - - -
DECEMBAR 2004
NOVEMBAR 2004

PRIJATELJI
MIRNESA
PLAVA ŽABA
ORCA
IZBJEGLICA IZ BESPUĆA
PONIŽENI I UVRIJEĐENI
STUDENT
SUPERJUNAK
DRINSKI
ZOKA
EKLIPSA
JARAN IZ MAHALE
PAPIRNI
ŠESTA SESTRA
AP VIKENDICA
LUJKA
MOJ PRIJATELJ GOMEZ
COFFEE GIRL
NESVJESNA PRIJATELJICA
BLOODYMARY
CRNA RUPA ( SUGRAĐANIN)
SARAJEVSKA FURKA
BABAZABA
NENANANA - nažalost moja Prijateljica više nije na svom blogu...
TRLA BABA LAN
ONAJ KOJI ČVRSTO VJERUJE
ZLATOKOSA
LUNNA
MOKE
ZORA
BESMRTOST DUŠE

BROJAČ POSJETA
258347

Powered by Blogger.ba

eXTReMe Tracker