Travnički Noćni Šetač

Ponovo u akciji... ovaj put trideset godina kasnije...

28.12.2004.

38. NE PITAJ ME NIKAD ZAŠTO LUTAM...

Noćna šetnja će ovih dana potrajati...
Obećao sam nešto Zelenookoj...
A ako hoću da ostvarim obećanje moram produžiti Noćnu Šetnju...
I neću se moći javiti par dana...
Zato želim noćas da zaželim Sretnu Novu Godinu svim Bloggerima...
Čitaćemo se već u prvim noćima slijedeće godine...
Možda i u prvim minutama...Ako stignem...
Poseban pozdrav i velike tople želje upućujem Onoj Koja Kroz Prozor Gleda U Jutro i Onome Koji Je Čuva U Svojim Rukama...
Znate vi na koga mislim...
Sretna Vam Nova Godina Bloggeri...
- - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - -
A za sve zalutale duše iz raznih dijelova svijeta čestitam novu godinu na jezicima koje poznajem...

Gelukkig Nieuwjaar...
Onnellista Uutta Vuotta...
Bonne Annee...
Kenourios Chronos...
Hauoli Makahiki Hou...
L'Shannah Tovah...
Nahi varsh ka shub kamna...
Felice anno nuovo...
Akimashite Omedetto Gozaimasu...
Godt Nyttar...
Szczesliwego Nowego Roku...
Feliz ano Novo...
S novim Godom...
Srečno Novo Leto...
Feliz Ano Nuevo...
Gott nytt ar!...
Yiliniz Kutlu Olsun...
Happy New Year...
Gezuar vitin e ri...
Čestita Nova Godina..
Ein gutes neues Jahr...
Srekna nova godina...
Sale no mobarak...
- - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - -

27.12.2004.

37. SUSRET...

Trebao je početi rat da bi se sreli....
Dotle smo daleko bili...
Kao najveći razlog našeg susreta pojavio se rat...
I još puno malih razloga...
- - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - --
Baš taj dan sam se vraćao sa terena...
Taj dan između svih drugih dana su odabrali za otvorenje novog restorana u mirnom dijelu tog sela...
To je baš bio dan kada nisam putovao sam...
A baš taj drug sa kojim sam putovao je imao poznanicu u tom selu...
Od prije rata...
I na zadnjoj raskrsnici mu padne na pamet da skrenemo na po jednu baš u taj restoran što se otvarao...
I tamo sretnemo neke prijatelje koji su završavali pripreme za zabavu...
Hajte popijte...
Hajd' još po jednu...
Hajd' još...
Sreća pa sam izdržao na nogama...
Baš tu noć mi piće nije moglo ništa...
I kao da mu neko nije dao kada sam uporno tražio da idemo kući....
Pa mi je taj drug uporno govorio "Neka nas..."..
A njegova poznanica nije imala sa kim doći baš tu noć...
Pa je zamolila komšinicu da pusti sa njom svoje dvije kćerke...
Eto baš njih...
I počela zabava...
Ja sa terena...
Trideset dana nisam se brijao...nije baš lijepa slika...
Valjda zato niko i ne sjedi do mene...
" Ma haj'mo j..o te ovo "...
"Neka nas..." odgovara drug kao robot...
Gledam za stolom nas petorica...
Samo ja nisam oženjen...
A jedini hoću kući...
I dođe prijateljica mog druga....
Pozdravlja se ja ni ne gledam smrklo mi se...
Sjedoše zajedno njih dvoje...
Ali baš pored mene prazna stolica...
I Glas baš mene pita "Je li slobodno..."...
"Jest" otresoh , ne gledajući ni kćerku prijateljicine komšinice...
Baš da gledam...
Nije mi ni do mene...
Šutim i pijem onu pivu...
Isto da je bez alkohola....
Kao sok...
Pričaju,muzika svira...
E da ne bi još i plesao...
Ionako me i ne gleda...
Ustade vlasnica onog Glasa...
Ode nekud...
Nije vala baš trebala ni dolaziti...
Uh...
Baš tu noć mi nije ni do žena...
Pitam se...
Ima li razlog zašto ljudi nekada pogledaju baš u neku stranu...
Ne znam ali se sjećam da sam se baš bez nekog vidljivog razloga okrenuo...
I...
Smijala se, a ja ugledah svoju princezu...
Zelene oči su me prodorno gledale i znao sam da su bile metak sad bih mrtav ležao...
Baš na licu mjesta...
Sjećam se da sam pomislio da joj čitav struk mogu svojim dlanovima obuhvatiti....
Vratila se, baš do mene ponovo...
Sve se slučajnosti uklopiše...
Dovede mi sudbina Zelenooku...
Nešto kasnije dovede je i ja sebi...

26.12.2004.

36. ZA BLOGGERKU...

Jedna djevojka je noćas sretna...
Drago mi je da sam svjedok tome...
Obećao sam joj nešto...
Evo mog odgovora...
- - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - -
M A G L A

Dok Noćni Šetač nogama daje oduška
I završava novu noćnu šetnju
A djevojka kroz prozor u rano jutro gleda
Svoga dragog
I ne vidi od magle
Ona plače...
...
Dok sunce pokušava porobiti noć
I pokazati svima neki novi put
Djevojka uporno poglede šalje i dah zamagljuje staklo
Dragog nema
Ili ga ne vidi od magle
Plače...
...
Dok suze krase njeno jutarnje lice
Ljubav se po obrazima sliva
Djevojka uporno čeka zvuk koraka niz strmu ulicu
Dragog nema
Ne vidi ga u magli
Plače djevojka...
...
Neki drugi ljudi prođoše ispred nje
Magla se polako razilazi
Djevojka ne briše suze uvojkom kose što leprša
Ona čeka
Zna da bez obzira na maglu
On dolazi...
- - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - -
Sretno Sue...

25.12.2004.

35. ZA MOG PRIJATELJA GOMEZA...

Govoriš o promjenama...
Promjene su dobre...
Ponekad...
Želim da ti opišem četiri godine života...
Četiri godine života Zelenooke
I četiri godine života Noćnog Šetača...
Razumjećeš, znam...
- - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - -
Sa sedamnaest godina išao sam u treći razred gimnazije...
Iza mene je već davno bila prva ljubav...
I druga...
A ispred mene znao sam...show...život... sve što poželim...
Te sam godine polako postajao Noćni Šetač...
...
Sa sedamnaest godina Zelenooka je bila zbunjena...
Te godine je počeo rat...
Više nije mogla ići u školu...
Ljudi oko nje u njenom opkoljenom mjestu se više nisu smijali...
Ispred nje je bio mrak...
- - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - -
Sa osamnaest godina sam na poklon dobio novi Yugo 55...
Završavao sam školu i pravio se stariji nego što jesam...
Te sam godine izabrao fakultet i položio prijemni ispit...
Ide se u vojsku...djevojke plaču...mi smo pijani...
Slavonijo stigao sam...
...
Sa osamnaest godina Zelenooka je bila ranjena...
Trauma...trauma...trauma...ništa...trauma...
Kuda...Kako...Zašto...
Krv nije razlog da se onesvijestiš...
Treba pomoći...
- - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - -
Sa devetnaest godina počinju moji studentski dani...
Kako opisati neopisivo...
Trolu za Vogošću...
Studentske sobe na Bjelavama...
Raju iz Sarajeva... Guza jesi li živ?...Hasa javi se ako čitaš...
Sve zabave i besane noći pred ispite...
...
Sa devetnaest godina Zelenooka se još nikad nije navikla...
Zašto su joj zapalili kuću...
Njeni mravi su ostali nezgaženi...
A onaj kojem je ona bila kriva nije se nikad javio...
Nije ni postojao...
Negdje postoji zemlja gdje mladi ljudi žive...
Valjda...
- - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - -
Sa dvadeset godina nizao sam desetke u indexu...
Konobar u muzičkoj akademiji je znao šta pijem...
Steleks je bilo mjesto gdje me raja pozdravlja...
Profesor M. je želio da budem njegov asistent...
A ja sam i dalje imao neke besane noći....
I definitivno postao Noćni Šetač...
...
Sa dvadeset godina Zelenooka je Preživjela...
Barem je tako osjećala...
Kraj rata je dolazio...
A ona je upoznala nekoga ko je izgleda zavolio...
Sada se moram boriti...više nego ikad prije...
Tada još uvijek nije znala da će ostati sa njim...
Nije znala da je on Noćni Šetač...
- - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - -
...
Sudbina...

24.12.2004.

34. SLIKA...ili KAKO JE PROŠAO JEDAN DAN

Jadransko more...
August '03...
Zelenooka...Noćni Šetač...Omladina...Prijatelji...
Sunce Mediterana...
Maslinovo ulje...
Skloni djecu ispod suncobrana...
Učenje plivanja...Ne boj se hajde dođi...imaš pojas...
Jedan ispuhani dječji čamac na naduvavanje...
Ručak za devet osoba...
Gitara i kapućino...
Odlazak u samouslugu...Zelenooka ne voli radnje...
Šetnja u predvečerje...sunce je tako lijepo...a djeca već umorna...
Bacamo kamenje u more...pljoštimice...prijatelj je pobjednik...
Nema veze ... sutra ćemo ga baciti u more kada zaspe...
Djeca su zaspala...
Noćno kupanje...Zelenooka nije ponijela kostim...nisam ni ja...
Voda je tako ugodna...
Balkon....između nas i mora jedna palma...
Na pučini svjetla broda...valjda se vraća u luku...
Večera sa prijateljima i domaće vino...
Zelenooka se smije....vino je baš dobro...
Plešemo uz noćnu muziku...
Talase uzdiže jugo...
Ljubim je u vrat...miriše na more...i orhideju...
Ponoć je prošla...
Polazim na noćnu šetnju....Zelenooka je umorna...i sretna...
Pušta me...zna ona šta treba...
...
Hodam a čujem pjesnika:
...
"... Jutro me zatice samog, kao skoljku u pesku
Svu noc su senke na zidu skicirale fresku
Trazio sam jedan stih, skoro da ga osetih
Al' mi je iz ruku nestao
Protura se novi dan, al' taj trik je providan
Samo da bi prosli prestao
...
Jutro me zatice u pravom haosu tema
U mojim strofama lagani raspad sistema
Al' u tajnim vezama s nekim davnim brezama
Ponovo se pesma primice
Zasad nema imena, samo bluza svilena
Kako mi iz ruku izmice..."

23.12.2004.

33. WHEN DOVES CRY...

Bolestan sam...
Na onaj način koji ti neda da hodaš...
Nema gore bolesti za Noćnog Šetača...
Sve te boli...
Ležiš...
Nogama šetača nedostaje neka nova staza...
Groznica...
I odjednom napolju sam...
Neki potpuno novi grad je pod mojim nogama...
Krećem se a ne hodam...
Čudno za Noćnog Šetača...
Nigdje nikoga...
Samo jedan dječak sjedi na trotoaru...
Prodaje stare knjige u gluho doba...
Noćnim Šetačima valjda, kome drugom...
Iza ugla se čuje nešto...
Sada osjećam da hodam...
Kako prilazim bliže glas je sve tiši...
A sve je bliži...
Na ćošku sam...
I on je tu...
Vlasnik tog glasića koji kuka...
Odmah tu...
Drhti...
Osjetim ...
Onaj dječak se okrenu prema meni....
Rekoh mu: " Ovde ima neko..."
Dječak tužno odgovori "To jedan golub plače..."
Golub plače...
Odmakoh se nazad...
Ne mogu to gledati...
U vrijeme u kojem golubovi plaču noćne šetnje Noćnih Šetača nemaju smisla...
Dođoh pored dječaka....
"Kuda?", upitah...
"Ne znam", odgovori dječak...
Čekajući na odgovor koji me može odvesti iz ovog košmara legao sam na ulicu...
I glavu spustio na trotoar kao da je jastuk...
Nije bilo tvrdo....
Ni teško...
Već naprotiv...
Obuze me mir...
I jedna velika ruka me pridrža...
...
Otvorio sam oči...
Ležao sam u krilu Zelenooke, dok je ona brižno držala ruku na mom čelu...
"Bolje ti je ... Buncaš već čitav sat..."
Bolje mi je ...
Naravno...
Zato trotoar nije bio tvrd...
Krilo Zelenooke...
Moja mirna luka...
Krilo jedine koja može dobiti moje odgovore na sva tri pitanja iz pjesme ispisane pored ovog posta...
Ona sve zna...
I sve liječi...
Presjedila je nepomično uz mene sve dok nisam došao sebi...
Čuvala je svog Noćnog Šetača...

23.12.2004.

32. SAMO DA KAŽEM...

Bio sam u pravu...
Eliksir života zaista pomaže...
Samo ima mali problem...
Sastojci koje ne smijete koristiti...
mržnja...
ljutnja...
razočarenje...
tuga...
...
I sva druga stanja koja opisujemo riječima koje nije lijepo govoriti...
...
P.S. Sugrađanka se ponovo javila... Hvala joj...

22.12.2004.

31. ELIKSIR ŽIVOTA

Noćas je u mojim venama naporna noćna šetnja...
Treba doći daleko do prostora odakle bajke počinju...
Ako ih ima...
U tu svrhu pripremio sam eliksir života...
Nešto što će Šetačeve noge zaštiti od oštrih riječi...
I pijanih propalica...
A jednostavan je taj eliksir...
...
Uzeo sam jednu sobu iz djetinjstva...
I u nju strpao sve šarene lopte...
Jednu fotografiju kod Deda Mraza...
Prvi poljubac u Travničkoj noći...
Šareni poni bicikl sa novim lancem...
Sve odlaske na more sa jaranima...
Promiješao sam sve to jednom "našom" pjesmom...
Dodao kao začin studentske noći iz doma na Bjelavama...
Sliku jedne djevojke sa posvetom: "Najdražem vojniku od..."
Čitavu slavonsku ravnicu '86...
I par crvenih starki...
Da pojačam dozu koristio sam snove o ljubavi...
Jedan urezani zapis u kamenu na Staroj cesti...
Pokoju suzu...
Tu su se pronašle i sve strane zemlje u kojima sam bio...
Nekoliko vodopada...
Jedan ručni "nepromočivi" sat...
"Ruskinja" i naš mali bend za kućne zabave...
I jedna djevojka u februaru koja je pitala "Da li je slobodno?"...
Sreća pa je bilo...
...
I sve to i još mnogo toga...
jednostavno staviš u sebe...
Može kroz srce...
Ili uši...
Nije bitno...
Neka ti slobodno neko pomogne...
Kao što je Zelenooka...
Ili ...
Znate već...
...
Takav eliksir kad napraviš... hm...
...
Reći ću vam brzo da li pomaže...
Možda još noćas...
A ako i ne bude pomogao....
Zelenooka je uvijek uz mene...
Ne brinite se...

21.12.2004.

30. WITH OR WITHOUT YOU ...

With... draga volim te...
Without...volim samoću...
...
With... Noćna Šetnja sa razlogom: Povratak kući
Without... Nema Noćnog Šetača
...
With...Dragi ugrij me...
Without... Zima mi je...
...
With... tihi poljupci u tami...
Without... bučno ispijanje piva...
...
With... oznaka sretnih...
Without... nema oznaku...
...
With Or Without You...
Ja sam izabrao...
With...
...
A vi?

20.12.2004.

29. KRUG ŽIVOTA...

Jedan od mojih BLOGGER prijatelja je zatražio da nešto više napišem o krugu života...
Ne znam ja o tome baš mnogo...
Sigurno ne više nego ostali..
Ali evo...za prijatelja...
Znam da je krug života kada odem djeci na roditeljski u onaj isti razred u kojem sam ja počeo osnovno školovanje...
Znam i da je krug života još mnogo više...manjih stvari...
Znam da je jedan mali krug života kada je pogledam a ona odvrati osmijehom...
Kada se bez riječi primaknem i lagano poljubim njene usne a ona cijeli dan poslije toga pjevuši, i to je mali krug života...
Kada izađem u grad i kupim čokoladu od naranče, a onda me ona sa vrata dočeka riječima " Zaboravila sam ti reći za čokoladu..." to je jedan mali,mali krug života...
Kada gledamo video kasetu našeg vjenčanja,a ona uvijek ponovo naglas kaže "DA"... jedan od naših beskonačnih krugova života...
Kada sam tužan, a njoj se istovremeno plače, iako smo kilometrima daleko....najdalji krug života...
Kada pomažemo prijateljima u organizaciji zabave, pa samo u prolazu razmjenjujemo poglede...kružići života...opet... i opet...
Kada pišem Blog a ona je protiv.... sutradan pita ima li komentara...Krug života u jednoj noći...
Noćni Šetač je na ulici iz noći u noć...a svaka drugačija...iz kruga u krug ... života...
Ne znam ja mnogo o krugu života... Barem ne više od bilo koga od vas Bloggera...
Zato upišite vaše mišljenje...opišite vaše krugove života u komentarima... dajmo što bolji odgovor mom Blogerr prijatelju...koji vjeruje u besmrtnost duše...

19.12.2004.

28. STRAH OD SLIJETANJA...

Sinoć je bilo...
Noćna šetnja je sinoć imala neke svoje čudne zaplete...
Dvije žene...
Nijednu tugu...
Odjek prijateljevog " Vidjećemo se..."
Pustošenje svemira je došlo do naše planete...
Voljena spava...
Prijatelj odlazi...
A druge žene nisu tu radi mene...
Usamljeni prolaznik čudno gleda u tu radoznalu skupinu....
"Dobro veče " reče policajac valjda u plavom...
"Dokle vi..."
"Tamo..." rekoh..
Noćni dijalog.... nikad nije dobar...
Jutro je pametnije jer su nas tako vaspitali...
Ne mogoh mu reći da mi je mjesec Brat...
Ne mogoh mu opisati količinu usamljenosti dok Zelenooka spava...
Ne rekoh mu da mi ode prijatelj...
U bolje ode, ali ode... Njemu je bolje a meni usamljeno...
Zelenooka spava....
A ja vidim njene snove...
Divlje konje u bijegu prerijom...
Zalazak sunca....
Oblak bijele pustinjske prašine...
Negdje u blizini automatska sekretarica je ponavljala dosadnu poruku...
Pomislih na kafu...
I tople krofne...
A policajac se vraćao sa dužnosti...
Pogleda me , i rukom dotače kapu...
Zar to više ni sumnjiv nisam...
Pomislih na sutra i prekide se nit...
Prijatelj je otišao...a ja šetam uporno istim ulicama....
A nikad one nisu uistinu iste...
Zelenooka spava noćas...
Spava dok ja pregledam njene snove...
I slušam odjek nečega...

18.12.2004.

27. KRVAVOCRVENE OČI I DUBOKI PODOČNJACI...

Sinoć je bila noć za nešto drugo...
Gledali smo filmove Čarlija Čaplina...
Zelenooka se smijala grlenim smijehom, istim onim kao i u februaru '95...
Pravili smo kokice i palačinke sa džemom od jagoda...
Nakon svega krenuli smo zajedno u noć...
U toj šetnji Noćnog Šetača je cijelu noć pratila njegova Noćna Čuvarica Lijepih Snova...
Noć se uporno nije dala...trajala je dugo...
A naša šetnja je dodirivala granice poznatog...
Osluškivali smo vrisak pahuljica u padu...
Naše noge su u snijegu ostavljale samo dva traga..
Veći...
I manji...
Noćna tišina je punila naše cipele voljom za šetanjem...
Držao sam njenu ruku.... bila je topla bez obzira na činjenicu da je 18.decembar...
Držali smo širom otvorene oči gledajući u noćni povjetarac...
Magla nas je opkoljavala kao neuspješni vojskovođa....
Uporno smo joj bježali...
Nismo slušali žubor Plave Vode... suviše glasne su nam misli bile...
A na ulične svjetiljke nijedan noćni leptir sinoć doletio nije...
Osim nas dvoje...
Mjesec nije želio da ovaj put bude svjedok kad sam je poljubio...
Kao davne '95...
I opet je kao i tada rekla :"Hoću..."...
Meni nije teško biti sretan...
Postoje dvije stvari za moju sreću...
Zelenooka.... i Noć...
A u ovoj noći Zelenooka je bila moja Noćna Čuvarica Lijepih Snova...
Minus i plus...
Crno i bijelo...
Vjernik i Nevjernik...
Jedni postoje samo zato što i drugi postoje...
Ja postojim zato što Zelenooka postoji...
I što je u noći uz mene...
Jer niko ne zna koliko duge bi bile moje noćne šetnje...
I kuda bih ja svoju lađu odveo...
Da sidra nemam ...
I mirnu luku...
Malo je spavala... nije navikla kao ja...
A Ždrepčeva krv je potekla njenim venama u rano jutro...
...
I dobio sam njen sneni osmijeh dok je progledala...
Mislila je da je sve to bio san...

17.12.2004.

26. STIHOVI ŽENAMA I O ŽENAMA...

Sinoć je šetnja trajala kraće nego obično,pa sam po povratku slušao neku dragu muziku...
I kako to već biva, noć pokazuje drugo lice svih stvari...
Sve one lijepe pjeseme moje mladosti ( i moje sadašnjosti) su imale neke stihove kojima su muškarci uporno iznova dokazivali da nemaju pojma o ženama...
Znam da će muškarci na ovo reagovati ali prije komentara pročitajte nekoliko stihova slušanih u prošloj noći...
...
Davne '97: " Ostani đubre do kraja…"
...
" Na tvojoj listi ja sam samo broj… "
...
"Sjednem malo da pročitam novine al' novine su jučerašnji broj
Dok je ona bila tu.. opet mislim na nju…"
...
"Tumaram besciljno , duša i tijelo se razilaze,
oko mene sretni ljudi u nebo odlaze…"
...
" Blues za moju bivšu dragu…"
...
" Ne gledaj me tako i ne ljubi me više…"
...
"Lažeš zlato,lažeš dušo lažeš vještice…"
...
"Dabogda te voda odnijela,što si dušo mene varala…"
...
"Prevario sam te draga sve ti priznajem
znam da mora doći kazna na sve pristajem"
...
"Došao sam na njena vrata, da joj kažem baš da odlazim…"
...
"U polumraku poznate sobe ja sam ponavljao uporno dugo
da sve je gotovo da nema više
i da nismo jedno za drugo…"
...
Ovo su neke zaista drage pjesme sa puno sjećanja i puno emocija...
Sinoć nisu bile takve...
Sinoć sam zamislio muškarca koji u stvarnosti mora ženi reći gornje stihove...
Muškarca iz stvarnog života...???
Ženi iz stvarnog života...???
Ja nikad nisam mogao govoriti ženama takve riječi...
A volio sam i volim te pjesme...
Da li je noć promijenila smisao tih stihova...
Ili su uvijek bili ovakvi...
Zašto sam dvadeset i kusur godina iza prvog slušanja izdvojio te stihove...
Ostadoh zaparana uha i bez objašnjenja...
...
Samo znam da takav nisam ja...
Iako volim te pjesme...

16.12.2004.

25. NISAM...

Uh...
Danas mi se iznenada javi želja za vrelim trotoarima...
Toliko vrelim da osjetim kako vrelina buši tabane sve do lobanje...
I jednog sretnog dana sam se uželio...
Tako sretnog da se sjećam kako dugo nisam želio zaspati trudeći se da produžim neproduživo...
I dotaknem do kraja taj san...
Noćas će biti ...
Noćas će biti puno sjećanja...
A još više želja...
Hodaće noga Noćnog šetača nekim drugim gradom...
I tražiće vrelinu u zamrznutim lokvama na tuđem asfaltu...
Pred izlozima nepoznatih radnji nikad više neću stati...
Da li je moguće da starim...
Ili je to samo ova noć...
Noć u kojoj tišina vrišti...
A mjesec se sakrio da ne bude svjedok lutanju...
A lutanje nikad još nije prestalo...
Tražiće noga Noćnog Šetaća noćas pravac prema jugu...
Osluškivati laste kako čekaju ljeto nije baš toliko uzaludno..
Barem u noći...
Znam ja da je mjesec pun tamo iza oblaka...
I ja sam...
Sakriti se...
Ili plakati pred svima...
Ili željeti još jedan sretan dan...
Ili postani stranac u noći poput ove...
..
E moj Sizife...
Kako je tebi bilo lako...

15.12.2004.

24. UZBUNA...

Par dana uzbuna oko brisanja blogova ( dame niste ostale same, mi smo sa vama)...
Blogovi se zahvaljujući prvenstveno autoricama istih vratiše i prođe uzbuna...
...
Na BlogDump nema upisana Bosna i Hercegovina... Uzbuna...Hoćemo li bojkotovati, ili upisati kao ime zemlje "none" , ili upisat se pod "Zimbabwe"... ili... webmaster ispravio grešku , sad se može upisati Bosna i Hercegovina i opet prošla uzbuna...
...
Sjećam se ne tako davno i nekakvih drugačijih uzbuna, pa su i one prolazile i narod se vraćao kući i prije sirene za prestanak iste...
...
Ali imaju i prave uzbune...
Od nekih se odmah oporavljaš...
Neke se uporno ponavljaju...
Uzbuna oko odlaska zubaru...
Uzbuna oko plača prve bebe...
Draga nije noćas raspoložena.Zašto??? Uzbuna!!!...
Uzbuna : Treba mi još jedan žirant...
Uzbuna jer ne znam šta ću reći kad me pita : " Zašto...?"
Uzbuna jer ima temperaturu 39,6...
Učimo prva slova.Kako ću??? Uzbuna!!!...
Neko drag odlazi zauvijek...Uzbuna...
Uzbuna, stigle su knjige za drugi razred samo u gornju knjižaru...
Opomene za neplaćene račune... Još sedam dana do plate... Uzbuna...
Uzbuna, djeca danas nisu dobro jela...
Uzbuna, nije stigao novac od tetke iz Njemačke...
Danas je ostala prekovremeno... Uzbuna...
Zašto si još uvijek budan dragi...problemi???...Uzbuna...
Noćas ima pet časova treba otići pred nju... Uzbuna...
Treba mi novac da platim muzičku školu...Uzbuna...
Šefe može li akontacija...Uzbuna...
Ženo znaš da sam prošli mjesec imao akontaciju...Uzbuna...
Voliš li me još?....Zašto pitaš...Uzbuna...
...
Sve je to život prijatelji moji....
Život koji volim da živim...
Ne dajte se...
Život je dragocjen ne gubite minute.... sate...dane...godine... tražeći druge...
Nađite sebe i drugi će vam se sami pronaći...
Sreća je upravo u svim ovim uzbunama...
I mnogim drugima još...

15.12.2004.

23. BIJEG OD SAMOĆE...

Nekada nisam bježao od samoće...
Čekao sam te trenutke slasno tražeći prostor u svemiru u kojem ću postojati...
Nije bilo straha...
Jednostavno samoća je bila moje drugo ime...
Drugi su naprotiv uporno ostajali u grupi...
Rokeri...
Šminkeri...
Čudni i malo manje čudni...
Uniformisani kao vojska svi su razgovarali isto...
Svi rokeri su slušali Zeppeline i pričali o novim motorima...
Svi šminkeri su etiketirali najnoviju odjeću a ja sam sumnjao da ustvari nemaju pojma o čemu pričaju...
..
Raja je sjedila na Plavoj vodi do kasno u noć i pila jeftino vino...
I tu mi je bilo najbolje...
Možeš da budeš u grupi a da si sam...
Bar neko vrijeme...
...
Onda se desilo...
Iznenada, potpuno isto kao što sam je upoznao, bijeg od samoće se pojavio , nepozvan...
Ne zato što je bila protiv mojih samoća...
Niti zato što je raja nestala...
Niti je Plava voda presušila...
Šminkeri i rokeri ostaše...
Dođoše i reperi...
I ovi i oni...
Ja još nikad nisam u grupu otišao...
I dalje noćne šetnje sam provodim...
Ali više nisam sam...
Ne mora biti sa mnom...
Da bi bila sa mnom...
I kad u svemiru pronađem pogodan čošak...
Ne mogu da je ne volim...
Ne mogu da ne bude duboko u meni...
Ne mogu da zanemarim...
...
Moje samoće sada imaju svjedoka...
Više nisu same...
Umjesto da pobjegnem od samoće, Ona je došla sa mnom...
I ostala...
Zauvijek...

14.12.2004.

22. NOĆ JE TEK POČELA ...

Ko li će noćas biti izbrisan...
Optimizam naših privremeno izbrisanih dama je jači od mladih hakera...
Oteti se utisku opasnosti brisanja dok pišeš blog je teško...
Ali poželjno...
Ovo sam definitivno JA u svim ovim postovima....
I brisanjem postova ja sam još uvijek tu....
spreman da još jednom u životu počnem od početka...
Ako drugačije ne može...
Čitamo se prijatelji vrlo brzo...
Još noćas...

13.12.2004.

21. ZELENOOKA...

U komentarima na prošli post jedan blogger traži objašnjenje ko je Zelenooka...
Ja nisam navikao da objašnjavam...
A i da hoću ne znam to uraditi...
Objašnjenja onoga što radim uvijek sam smatrao suvišnim...
...
Ali o Zelenookoj mogu pisati...
Mogu, jer zapravo je cijeli ovaj blog samo o njoj...
Zelenooka je stvorila Travničkog Noćnog Šetača...
...
Teško je objasniti Zelenooku...
...
Ona je srna koju gledam u svom zagrljaju...
Njeno lice je lice moje princeze iz bajke...
Zbog Zelenooke noćima čuvam mjesečev odraz da se ne razbije...
Zelenooka je moja Christina...
Zelenooka je svaki moj dah zabilježen na ogledalu...
Ona je u svakom mom noćnom koraku...
I u mirisu prve partije pitica iz pekare u tri ujutro...
Zelenooka me štiti od zakašnjelih noćnih prolaznika...
I neda mi ukrštati put sa mećavama...
Zelenooka je moja plavuša...
I brineta...
I crvena je...
Ona je prvi talas od svih talasa koji me uzburkaju...
I sav moj vjetar u kosi...
Zelenooka je centar moga svijeta...
Centrifugalna sila svih mojih postavki...
Ona jedina zna...
Ona je toliko jaka da može da bude uz mene...
Ona je toliko slaba taman da znam da me treba...
Zelenooka je pjesma cvrčka u sumrak...
Ona me prati na noćne šetnje...
I budna čeka moj povratak...
Ona poznaje moje nemire...
I tiho , sasvim tiho stavlja melem na moju dušu...
Ona je moj osmijeh...
Travničke noći sa njenom pojavom postaju vreo sunčan dan...
A moje šetnje uzaludne...
Zelenooka je ... iznad svih riječi...
...
Teško je objasniti Zelenooku...
...
O njoj srce govori...
A ruke samo pišu riječi...

12.12.2004.

20. UNDER CONSTRUCTION...

Nedelja...
Dan za popravku emocija...
Dan sa porodicom...
I jedan pokušaj da po danu nešto kažem...
Umjesto noćne šetnje...
I Zelenooke što me svugdje prati...
...
Ne ide ovako...
Čitamo se noćas prijatelji...


11.12.2004.

19. NOĆ KADA SAM ŠETAO UZVODNO...

Postoje takve noći...
...
Šetam i osvrnem se a iza mene nizvodno...
Okrenem se i opet uporno šetam...
I kad se okrenem opet iza mene nizvodno...
A preda mnom uzvodno...
Bacio bih ja u rijeku nešto od toga ali ona uporno ide od mene...
Odnese voda sa sobom i mjesečev odraz...
I otiske nočnih perača ulica...
I miris pitica iz pekare...
I sjenu zakašnjelog prolaznika...
I sapere lice šetača...
Odnese mu dobro...
I zlo...
Noćni Šetač pokuša se okrenuti pa da stigne bar nešto...
A kad se okrene opet pred njim opet uzvodno...
I žao mu što je dobro otišlo...
I drago mu što zlo voda odnese...
Ostade prazan i sapran...
Do jutra još dugo...
A šetanje ima svoj uzvodni pravac...
Noga noćnog šetača nije umorna...
A glava hoće da misli...
I pola noći strah ga da se zlo ne vrati...
A pola noći žao mu dobrote što ode...
...
I u mišlju za dobrotom zora osvanu...
A dobrota dođe...
Neko iznutra ili oko njega tada mu reče "Sreća pa na dobro misliš...
Kad su noćas oboje izašli iz tebe i kada ih voda odnese Dobro i Zlo sklopiše opkladu: na koga budeš više mislio ono će ti se vratiti...".
...
Od te noći Noćni Šetač više nikad ne misli na zlo...
...
Nemojte ni vi prijatelji moji...
...

10.12.2004.

18. NIŠTA...

Pita me šta sam napisao...
...
Još ništa...
...
Previše je misli koje kolaju u glavi...
Jedne bi željele njoj , a druge bi željele na blog...
Noćas ona ima prednost...
Zato ću prvo napisati blog , a onda cijelu noć čuvati svoju srnu od loših snova...
...
Kao mlad mislio sam da je vrhunac sreće provesti noć sa djevojkom...
Ustvari ne baš cijelu noć...
U tim momačkim snovima uvijek sam se budio prije djevojke i napuštao sobu tiho da me ne čuje...
I kad bi prepričavali priče u raji, kao što ribari opisuju veličinu ulovljene ribe, i mi bi pretjerivali u pričama , ali i u tim izmišljenim pričama uvijek smo u neko doba, a puno prije svih izlazili od djevojke napolje u zoru i odlazili zadovoljni kući... Valjda je to bio znak da si frajer i da tako treba biti...
...
A sada...
...
Još uvijek mi buđenja pored nje nevjerovatno mnogo znače... Ustvari dok je nisam upoznao nikad nisam ni ostao do buđenja...
A to je definitivno najljepši dio dana...
Pogotovo nedeljom...
Puno prije nego se djeca probude osjetim kako se pribija uz mene sve više i više...
Pogledam je ispod oka i vidim osmijeh...
oš uvijek spava ali je u mom zagrljaju zaštićena kao u bunkeru...
Obično je dugo gledam kako diše...
Onaj ko nije gledao ženu kako diše dok spava u zagrljaju voljenog nije upoznao smirenost na pravi način...
Dani koji počnu takvim jutrom moraju biti lijepi...
Ja još uvijek nisam navikao na taj prizor i uvijek se očaram dok je gledam...
...
A budim je kao Trnoružicu...
Poljupcem...
I uvijek se probudi na prvi poljubac...
I nasmiješi...
...
Poslije dok pijemo kafu novi trenutak očaranosti počne...
...
Ali buđenje je prvi lijepi trenutak svakog dana...
...
Oni momci sa početka priče nisu znali ništa o zajedničkom buđenju...
O danu koji počinje lijepo...
O sreći i miru u duši...
Nisu znali da postoji Osjećaj da si jak i snažan a koji ti podari njen osmijeh dok je ušuškana pored tebe...
Ništa oni tada nisu znali...
...
Jedan od njih je evo sve to naučio i noćas to javno priznaje...

09.12.2004.

17. PUNO JA ULAŽEM...

Razgovaram danas ja sa jednim i tako zapričali se o svemu i svačemu...
Vidi on ja kupio auto pita kako , šta , koliko,... i tako ja ispričam da sam zamijenio kočnice, kupio novi akumulator, sipao antifriz, stavio maglenke,... kad on odjednom:
"Previše ti ulažeš,ccc"...
A ja slušam pa malo i ne vjerujem...
U posljednje vrijeme sam previše često čuo tu rečenicu...
Previše ulažem...
Hajde za auto bih mogao to i progutati...
Svaki dan vozim djecu i vjerujem da auto treba biti ispravno ali ne mora to svako misliti...
Ali čuo sam ja to "previše ulažeš" i za druge stvari...
I uvijek se radilo samo o novcu...
Valjda je generalno takav stav da se treba trošiti novac samo na ono što se mora...
...
A ja uporno nepopravljiv stalno nešto ulažem...
...
Ulažem u nedeljno jutro u kojem me djeca bude tučom jastuka...
Ulažem u prvu jutarnju kaficu sa svojom dragom...
U izlete na Vlašić i roštiljanje...
U partiju šaha sa jaranima...
U impulse utrošene samo radi toga da zadržim ime blogger...
U dječiji osmijeh kada donese kući peticu iz matematike...
U sva traženja dodatne zarade kako bi kupili novi tepih...
U nesanicu prouzrokovanu dječijom temperaturom...
U traženju onoga nečega da sve poslije bude lakše...
Ulažem u naše kućne karaoke...
U zajedničko ispunjavanje bingo listića...
...
U takve stvari takođe ulažem...
Samo ih moj sagovornik sa početka priče nije spomenuo...
On je gledao uložen novac...
To je lako...
...
Ali treba uložiti sebe...
...
I čekati...
...
Vjerujte mi da se isplati...
Sve se to veoma brzo vrati...
...
Zato sam ja sretan čovjek...
Iako bez puno novca...

09.12.2004.

16. ZAKOPČAVANJE DO GRLA ...

Noćas nije noć za pametne...
...
Zaista...
...
Samo šetači noćas dolaze na svoje...
Hladno je...
Djevojke će se pribiti uz svoje voljene i govoriće da im je hladno...
Sutra ujuto će vozači odleđivati zamrznuta stakla...
A mi ćemo cijelu noć čuvati mjesečev odraz da se ne razbije...
...
Nepažljivom nogom zakašnjelog šetača upravljaju čudni nagoni...
Iako On uporno misli da zna kuda ide...
...
Čuvati mjesečev odraz i šetati Gradom...
I nikada isti put ne preći...
Čuvajte mi se noćas prijatelji...
Hladno je...

07.12.2004.

15. RAZOČARENJE ILI ...

Ljubav je definitivno najjači osjećaj koji se u ljudima može pojaviti...
I najkompleksniji vjerovatno jer uključuje stalnu želju za činjenjem i doživljavanjem raznih vrsta događaja, emocija i slično...
Puno jednostavnije od ljubavi je razočarenje...
...
Ali samo jednostavnije...
I sasvim malo manje jako od ljubavi...
...
Razočarenje je jače od mržnje jer kad mrziš emocije idu na onoga koga mrziš a razočarenje šalje emocije direktno na onoga koji je razočaran...
Razočarenje je jače od slavlja nakon postignutog gola u zadnjoj minuti fudbalske utakmice...
Razočarenje traje duže od radosti nakon položenog prijemnog ispita...
I jače me potrese nego zbrkane zakašnjele porodične pripreme za sutrašnji polazak na more...
Razočarenje je kao sedmoglava aždaja, teško ga je potpuno ubiti...
Koliko god me nešto lijepo ponese, duplo brže može razočarenje da me vrati...
Razočarenje je jače i od uspomena, iako je i ono samo po sebi uglavnom loša uspomena...
Razočarenje te pravi samim i kada niko oko tebe ne želi da te ostavi samog...
I svakakva se braća na svijetu poznaju i prepoznaju: braća po oružju, šverceri, vlasnici tuniranih golfova, romantični i zaljubljeni, dijabetičari...
Samo se razočarani između sebe ne prepoznaju jer moja je muka najteža...
Razočarenje kao ništa drugo na svijetu efikasno od optimiste napravi pesimistu...
A od lijepe žene sjenu...
Razočarenje ne plače...
I ne ječi...
Ono šuti i postoji...
I samo mi što ga nosimo znamo kakvo je i koliko je i od čega je...
...
A ipak izgleda da se može pobijediti...
...

07.12.2004.

14. JA SAM BLOGGER

Odlučih danas da na trenutak rizikujem(čuj "rizikujem")...
Na svojoj mašini kod kuće napravim naljepnicu za auto, istu onu kao oznaka države...
Samo umjesto BIH upišem tekst "JA SAM BLOGGER" (vidi sliku)...
..
Razmišljam jedno pola sata, vrtim se oko auta kao fol nešto čistim...
...
I odlučim...
...
Stavim naljepnicu na zadnje staklo i krenem u grad...
Da li će neko primijetiti...
Travnik je u principu takav grad da se ponekad nešto sazna često i prije nego što se zaista desi...
Upravo zbog toga prvih 15 minuta me je zaista razočaralo...
Niko se nije zagledao u naljepnicu, niko me ne zovnu na mobitel i reče "Sada znam da si to ti"...
Ili je možda još jedna epizoda lokalne informatičke nepismenosti na sceni pa Bloggeri još nisu poznata stvar u gradu...
Ipak ne vjerujem baš u to...
Krenem ja kući...
Nije baš lijep osjećaj...
Svidjelo mi se da pronađem drage i lijepe ljude na blogu, da me neki od njih smatraju prijateljima samo radi toga kakav sam( ništa drugo o meni i ne znaju više), ali me na ulici niko ne prepozna...
Još sam javno napisao šta sam...
...
Travnik ima čudne i smiješne semafore...
Na jednom od njih uhvati me crveno...
I u tom momentu neko isprekidano zatrubi iza mene...
Pogled u retrovizor prikaza plavušu dvadesetih godina za volanom čini mi se Opela...
Ali ono što sam dalje vidio bilo je puno važnije od marke njenog automobila...
Pokazivala je prstom na moju naljepnicu pa na sebe a sa usana sam joj mogao pročitati " I ja sam ..."
Moj osmijeh je bio zaglušen sirenama drugih vozača koji su protestvovali zbog mog stajanja iako je već davno zeleno svjetlo pokazivalo slobodan prolaz...
...
Ipak je uspjelo...
Više nisam anoniman...
Sada ta djevojka zna mene i ja znam tu djevojku...
...
Bloggeri postaju nešto veće od usamljenih kucača mašte i snova...
...
Čini mi se ustvari da smo uvijek i bili nešto mnogo veće...

05.12.2004.

13. F O T O G R A F I J E

Noćas nam bili prijatelji u gostima...
I odjednom, bez ikavog razloga kaže prijatelj: " Daj nam da gledamo slike "...
Odem ja u sobu i izvadim iz najmračnijeg ugla ormara kartonsku kutiju sa fotografijama koje nikad iz nekakvih malih razloga nisu složene u porodični album...
Evo tek sada su otišli...
Ispostavilo se da svaka slika ima svoj neki intimni naziv po kojem se ja sjećam gdje i kako je nastala...
...
Stara i na čoškovima poderana slika Moj prvi kontakt sa loptom...
Vojnička slika u cvijeću iz Požege '87...
Sa rajom pored Nijagarinih vodopada u Kanadi...
Lokalna radna akcija u podrumu srednje škole...
Ekskurzija na Ohridskom jezeru osamdesetih...
Moje prvo biciklo...
Sa Deda Mrazom '73...
Stara porodična slika iz '74 ( stari je tako mlad )...
Pored Ford Caprija na željezničkoj stanici u Dortmundu '75...
Sa djevojkom u crvenoj haljini na maturskoj večeri...
Jarani,gitara i ja u Tučepima '88...
Ekipa za remi u studentskoj sobi na Bjelavama...
Rođendan kod ... ( zaboravio sam ime )...
Ja i Yugo 55 negdje pored puta oko Viteza...
Maturska slika iz izloga ( sa jež frizurom )...
Duće kod Omiša 2002 ( sa porodicom )...
...
i tako dalje...
..
Zato su te slike u kutiji...
Jer da ih svaku noć gledam i ponovo proživljavam sve te lijepe trenutke života...
Ne znam koliko dugo bi mi ostali tako dragi...
Ili bi postali tek obični nevažni detalji...

04.12.2004.

12. B A J K A ....

Davne hiljadudevetstoineke nedelja je bila dan kada mi je mama čitala bajke...
To bi počelo negdje iza ručka , i tako sa prekidima jedna po jedna redale bi se čudesne priče sve do vremena za spavanje...
A onda, kada legnem došla bi velika priča koju sam čitav dan čekao...
Kako je lijepa princeza zaspala i dugo, dugo spavala dok nije došao hrabri i lijepi princ i probudio je svojim poljupcem...
To je bila moja najdraža bajka...
I sjećam se kada sam prvi put čuo tu priču zamislio sam princezu kako spava na crvenom ležaju...
Imala je dugačku bijelu haljinu sa mnoštvom nekih ukrasa koji su se presijavali na suncu...
Na bijelim rukama sijala se zlatna narukvica, a takve papuče kakve je imala princeza niko nikad nije mogao vidjeti...
I sve je to bilo pred mojim očima dok mi je mama čitala priču... Samo je nešto nedostajalo...
Nikako nisam mogao zamisliti princezino lice...
I svih idućih godina mog odrastanja ponekad bi u razmišljanjima sjetio se te priče i princeze i uporno kao u inat nikad nisam mogao zamisliti njeno lice...
...
I onda, dvadeset godina kasnije sam je sreo...
Istog momenta kada sam vidio tu djevojku, slika princeze koja spava se pojavila pred mojim očima...
I ovo lice se savršeno uklapalo u tu sliku...
Bajka je prišla kraju...
Trebao sam samo doći i poljubiti je i da živimo zauvijek sretno i veselo...
...
I znate šta se desilo...
...
Uspio sam...
...
Danas je pored mene , već devet godina smo zajedno i ja danas znam da bajke zaista postoje...
...
Samo morate vjerovati u njih...

03.12.2004.

11. C I R K U S...

Oduvijek sam volio cirkus...
Iako baš nisam imao prilike u svom gradu da ga često gledam...
Ali su me uzbunjivali dolasci kolone starih italijanskih kamiona i njihov smještaj na igralište pokraj gimnazije...
I sjećam se da sam se uvijek pitao gdje su klovnovi i krotitelj lavova...
I ona mala balerina što jednom nogom hoda po žici a drugu nesigurno ali bez greške drži u zraku...
Njih nigdje nije bilo , a šator su podizali neki ozbiljni ljudi, neki radnici koji nisu izgledali baš kao za cirkusa...
I nikad nisam uspio vidjeti kada klovnovi dođu u naš grad...
A onda naveče , kad dobijem šećernu vunu, i čvrsto čuvam svoju kartu radi gužve na ulazu, oni se odjednom pojave...
I onaj čovjek na ulazu , u srebrnom generalskom odijelu i visokim šeširom nekako mi isto izgleda kao onaj radnik što je velikim čekićem zabijao klinove koji drže šatru...
A hrabri krotitelj lavova mora da ima brata blizanca, onog što po gradu lijepi plakate i govori čudnim jezikom preko razglasa na starom šarenom Fiatovom kombiju : " Predstave od 16,18 i 20 sati. Circo Embell Riva u vasem gradu ... "
...
Nikad nikoga nisam pitao zašto je to tako...
...
Zašto veseli klovnovi moraju istovarati daske iz starog kamiona...
Zašto brkati portir u generalskom odijelu svaki put udara onim velikim čekićem...
Zašto su ti ljudi sad obični a onda odjednom drugačiji, toliko drugačiji da u tim momentima poželim da budem neki novi klovn...
Ili mađioničar sa štapom koji se pred mojim očima pretvori u buket cviječa...
...
A onda jedne godine sam odrastao...
I shvatio da cirkus, možda bolje nego bilo ko drugi objašnjava život...
Da smo svi mi u jednom velikom cirkusu i trudimo se da nas drugi vide samo pod svjetlima reflektora, a nikada kako istovaramo daske ili udaramo velikim čekićem...
...
I ja od tada (već dugo) znam da sam u tom cirkusu od života postao mađioničar...
Od štapa pravim cvijeće a od novinskog papira bijelog goluba...
...
Zato vas molim dođite na predstavu, ali ne previše rano... Nemojte me gledati dok postavljam drvene klupe sa kojih ćete pljeskati...
Pustite da me svjetla arene obasjaju obučenog u crni frak sa polucilindrom i onda ushićeni onim što vidite recite sami sebi : " Hoću i ja tako... ".
...
Ja ću vam biti duboko zahvalan. I smatraću vas prijateljem...
...
A zbog toga zaista vrijedi živjeti...

02.12.2004.

10. LAŽ ... Da li je možete prepoznati ???

Nikad nije mogao podnijeti ljude koji lažu...
Nekako mu je bilo gore nego da kradu...
Jednostavno mrzio ih je...
A vremenom je postao i pravi talenat da namiriše laž...
Postavio je tri jednostavna pravila za otkrivanje laži i lažova:

1. Nemoguće je da više ljudi razgovaraju i da se 100% slažu o svemu.. Jedan laže...
2. Nemoguće je da osobe istog spola mogu biti 100% iskreni jedan / jedna prema drugom / drugoj...
3. Dovoljno je biti strpljiv i čekati. Laž se sama vrati onome ko je slagan i pokaže se...
...
Naravno da mu ne vjerujete.
...
Ali trebali bi.

01.12.2004.

09. HVALA PRIJATELJIMA...

Hvala svim mojim prijateljima koji su u svojim mislima bili uz mene ovih nekoliko dana...
Podijelio sam svoju tugu s Vama i vi ste bili tu za mene...
...
Noćas svoju tugu vraćam u sebe, i nastavljam moje noćne šetnje, ali ... Prijatelji moji, vi ne idite nigdje...
Trebate mi...
...
Hvala Vam...

Travnički Noćni Šetač
<< 12/2004 >>
nedponutosricetpetsub
01020304
05060708091011
12131415161718
19202122232425
262728293031

E-mail :

BLOGGERI KOJE SMO LIČNO UPOZNALI...
GOMEZ
COFFEE GIRL
ORCA
VStarRIDER
CRNA RUPA
EKLIPSA
DELEGAT
PLAVA ŽABA
SEMS
MIRNESA
JARAN IZ MAHALE
BABAŽABA
SUPERJUNAK
STUDENT
JENIX
LUJKA
NESVJESNA
BLOODY MARY
EHOOOO
ZOKA
BAKLAVA
PAPIRNI
DITE OD PAPIRA
ŠESTA SESTRA

POSEBNI LINK:
www.pungas.com

ARHIVA NOĆNIH ŠETNJI...
JULI 2007
JUNI 2007
MAJ 2007
APRIL 2007
MART 2007
FEBRUAR 2007
JANUAR 2007
- - - - - - - - - - - - - -
DECEMBAR 2006
NOVEMBAR 2006
OKTOBAR 2006
SEPTEMBAR 2006
AUGUST 2006
JULI 2006
JUNI 2006
MAJ 2006
APRIL 2006
MART 2006
FEBRUAR 2006
JANUAR 2006
- - - - - - - - - - - - - -
DECEMBAR 2005
NOVEMBAR 2005
OKTOBAR 2005
SEPTEMBAR 2005
AUGUST 2005
JULI 2005
JUNI 2005
MAJ 2005
APRIL 2005
MART 2005
FEBRUAR 2005
JANUAR 2005
- - - - - - - - - - - - - -
DECEMBAR 2004
NOVEMBAR 2004

PRIJATELJI
MIRNESA
PLAVA ŽABA
ORCA
IZBJEGLICA IZ BESPUĆA
PONIŽENI I UVRIJEĐENI
STUDENT
SUPERJUNAK
DRINSKI
ZOKA
EKLIPSA
JARAN IZ MAHALE
PAPIRNI
ŠESTA SESTRA
AP VIKENDICA
LUJKA
MOJ PRIJATELJ GOMEZ
COFFEE GIRL
NESVJESNA PRIJATELJICA
BLOODYMARY
CRNA RUPA ( SUGRAĐANIN)
SARAJEVSKA FURKA
BABAZABA
NENANANA - nažalost moja Prijateljica više nije na svom blogu...
TRLA BABA LAN
ONAJ KOJI ČVRSTO VJERUJE
ZLATOKOSA
LUNNA
MOKE
ZORA
BESMRTOST DUŠE

BROJAČ POSJETA
260623

Powered by Blogger.ba

eXTReMe Tracker