Nakon 14 godina…
Nakon svih ovih godina traženja… I dalje se vraćam… Pokatkad… … A kao da sam malo osijedio… … Travnički Noćni Šetač: FILM … … …
Nakon svih ovih godina traženja… I dalje se vraćam… Pokatkad… … A kao da sam malo osijedio… … Travnički Noćni Šetač: FILM … … …
Još malo… Sasvim malo… Pa će negdje u Bosanskoj… Iza zidova na kojima se sjene igraju života… Sasvim jasno… Ali ipak neočekivano.. Nečiji zidni sat… Igrom sudbine zaostao iz nekih vremena.. Zaostao ali još uvijek živ… Otkucati ponoć dvanaest puta… I zaista… Počesto u Noćnoj Šetnji… Iza zidova u Bosanskoj… Ili u Karanfil mahali… Ili…
Kako vrijeme prolazi… I tragova po Travničkim trotoarima sve više ostaje… I kako moj Brat Mjesec sve duže i duže prati moju sjenu… Šetač umjesto manje… Sve više pitanja ima… Da li zato … Što Šetač svoje iskustvo neće kao školu da prihvati… Ili se ljudi prebrzo na drugu stranu od ljudi okreću… Jer… Kad…
Sinoć… Izmedju tuznog dvadesetisedmog… I radosnog dvadesetidevetog… Ostadoh nedorečen…
Kad Noćni Šetač krene u šetnju… Lijeva mu noga onako drčno… Malo nevaspitano… U potpunosti samovoljno… Bez kontrole ili precizne naredbe… Tek zato što hoće… A nikad zato što mora… Čak i ne obraćajući pažnju na desnu nogu… I ne razmišljajući da li Travnički trotoari noćas kriju zamku… Već onako tinejdžerski svojeglavo… I samozatajno… Bez…
I nakon svih ovih godina… I svih nekih odlazaka… I povrataka taman toliko… Kad ožednim i dadnu mi da se napijem… Sjetim se reske vode iz Šumeća… Kad me negdje na bjelosvjetskim vjetrometinama… Napušu vjetrovi i nahlade minusi… Ja se odmah Vlašića sjetim… I onog Travničkog propuha… Koji počesto bez razloga… Proleti Travničkim trotoarima odozgo…
Kako me damari nose… Jedino što za njih znam da nemaju plan kuda da me nose… Već onako… Samo nose… Ali vjerujem im… Oni su me na Travničke trotoare doveli… Oni su mi prema Zelenookoj put pokazali… Oni me od Šumeća do Kalibunara… I nazad… I tamo… I ovamo… I uz vjetar… I niz vjetar…
Imao sam kucnog ljubimca… Rasni pas… Tri koljena unazad šampioni… Par godina smo bili nerazdvojni… Naucio sam ga skoro sve… Osim na povodac… Stalno je odbijao povodac… Vidio ga je kao kaznu… Igrom sudbine… Rastali smo se… Obidjemo ga i danas … Dobro mu je… … Nakon nekog vremena… Jedna lutalica je došla do nas…..
Kako mi je nešto sve drugačije… Šetam Travničkim trotoarima… A lijeva noga… Onako na zdravo… Bez vidljivog razloga… Bez razumne logike… Bez nasušne potrebe… Ili objašnjivog fenomena… Kao hipnotisana… Ili nevidljivim koncima od pozorišnih lutaka usmjerena… Kao damarima potjerana… Samo prema zapadu hoće… Stara je istina… Još od prvih odlazaka… I od prvih povrataka… Nekih…
Subota je.. Nisam Vam rekao znam… U ovom mom povratku javljacu se subotom… Nešto mi subote najmanje dani… Kad neprijatelji spavaju… A treba da me čuju… … Prijatelji… Noćas pišem riječi koje nisu za vas… Za njih su… … Pa tako… Onima koji jadno misle da je život Noćnog Šetača skup razbacanih lego kockica… A…